Među mnogobrojnim bićima iz bajki, zmajevi se ističu kao posebna kategorija. U sjećanju mnogih naroda oni su još uvijek mudri, ljubazni, iskreni, a u isto vrijeme bića izuzetno neobičnog izgleda. Srednjovjekovne balade iz zapadne Europe opisuju zmajeve kao krilate kradljivce mladih djevojaka, nezasitne i oštre čuvare blaga koji jednog dana ipak umiru od viteških mačeva. Jacob Claudius, švicarski istraživač religija, proučavao je mitove, legende i bajke o narodima koji su nastanjivali Europu, Aziju , Afriku i Ameriku. On smatra kako su se naši preci zaista susreli i komunicirali sa zmajevima. Zapanjujuće je kako se slike zmajeva, opisi njihovog izgleda i ponašanja, a koji su porijeklom od različitih naroda, podudaraju. Druga zadivljujuća činjenica je da su se prve slike i legende o zmajevima odreda pojavile između 2,500 do 4,000 godina prije Krista. Izuzetno često su se pojavljivali u ulozi glasnika s neba.

Suvremeni ufolog Vadim Arskiy priča o ljudima koji su susreli zmajeve. Istraživači žele detaljnije proučiti afričko pleme Dogona. Tisuće godina stari mit o Dogonima spominje «ljude» koji su došli na Zemlju sa Sirijusa. Mit govori da je Nommo, čiji sveti lik dogoni štuju, bio taj koji je doveo vanzemaljce na Zemlju. Nommo je opisan kao kombinacija čovjeka i zmije sa tri para savitljivih ekstremiteta i rascijepljenim jezikom. Tijelo mu je glatko i sjajno, te prekriveno zelenom kožom. Legende kažu kako je Nommo poput ostalih vanzemeljaca, dugo živio zajedno s Dogonima, prenosio im svoja znanja i iskustva, a zatim se vratio na svoju zvijezdu.

Dogoni čuvaju kip Nommovih ostataka, koji izgleda poput klade duge oko četiri metra ukrašene zanimljivih  ornamentima. Ovo može zvučati nevjerojatno, ali likovi zmajeva koji su poznati u Afici, Kini i ostalim dijelovima svijeta, približno su jednake veličine i izgledaju kao i ovaj lik koji čuvaju Dogoni. Poput suvremenih astronoma, afrički su seljaci znali da se patuljasta zvijezda Sirijus B, mala čvrsta zvijezda izuzetno velike mase okreće oko matičnog sunca. Kako su dogoni mogli na nebu otkriti nevidljivu zvijezdu? I kako su mogli znati da se Sirijus B sastoji od čvrste i super teške tvari? Kao dodatak tim činjenicama, Dogoni su također znali da se Sirijus B okretao oko svoje osi i da je Mliječna staza spiralni zvjezdani sustav. Savršeno je jasno da to znanje nije rezultat tek običnog promatranja neba.

Zemlja zmajeva svih vremena svakako je Kina. Poput ostalih legendi o zmajevima, i kineske legende također kažu da su zmajevi sišli na našu planetu sa neba. Oko 500. godine prije Krista nenadano je prilikom gradnje utvrde otkrivena grobnica jednog od «nebeskih sinova». Prema otkrivenom tijelu napravljena je lutka, a kasnije i njene preciznije kopije. Jedna od takvih statua, poznata kao Skulptura zmaja, još uvijek se čuva u muzeju jednog provincijskog kineskog grada. Šest ekstremiteta «nebeskog sina» djelovali su neobično uvelo i bezoblično. Vadim Arskiy kaže da je do toga došlo zato što su zmajevi umjesto kostiju imali savitljive cijevi ispunjene tekućinom. Upravo zahvaljujući takvoj građi ta su stvorenja bila nevjerojatno gipka. Kada su umrli, nestao je pritisak u cijevima, a kosti su se smanjile i izgubile oblik.

I u Peruu ljudi prenose legende o glasnicima s neba. Oni su naučili ljude kako graditi kanale za navodnjavanje i uzgajati kukuruz; a žene su od njih naučile šivati i kuhati. Poput Kineza, i Peruanci su od ovih nebeskih došljaka dobili precizan kalendar. Uz to, zmajevi koji su došli u Peru po izgledu neobično sliče zmajevima koje su vidjeli u Kini. Godine 1989., u grobnici Sipan našli su figuru Indijanke sa bajkovitim stvorenjem koje ima tijelo zmije i karakterističnu zmajevu glavu. Sudeći prema odnosu između visine žene i stog stvorenja, ono je bilo visoko više od četiri metra.

Prije tri tisuće godina, u središnjoj Americi pojavile su se legende koje govore o pernatom zmaju Quetzalcoatlu. Gotovo sva plemena koja nastanjuju središnju Ameriku zmaju su iskazivala počast i vjerovala su kako je baš Quetzalcoatl ljudima dao precizan kalendar, naučio ih kopati rude i izrađivati drago kamenje, promatrati zvijezde. Legende također govore kako je nakon nekoliko promašaja svoje misije, stari Quetzalcoatl otišao za svojim ocem koji je živio na Suncu.

Tko su bili mudri zmajevi koji su se spustili sa sunca i stanovnike Zemlje poučili promatranju neba, uzgoju biljaka, obradi kamenja, konstruiranju kalendara i drugim važnim stvarima? Vadim Arskiy koji je mnogo godina proučavao NLO-e i posjete vanzemaljaca, siguran je kako su zmajevi opisani u legendama i mitovima bili vanzemaljci koji su na Zemlju došli iz središta galaksije. Galaksija se sastoji od četiri generacije zvijezda. Sunce pripada trećoj generaciji.  Sa zvijezda prve i druge generacije, koje su smještene blizu središta galaksije naše Sunce i Zemlju može se posjetiti jedino svemirskim brodovima. Istraživač dodaje kako opisi zmajeva dokazuju da njihov planet ima veliku gravitaciju. Mitovi o zmajevima govore kako su ta stvorenja imala tri para ekstremiteta bez zglobova. To je razlog zašto su ih ljudi koji su ih susretali uspoređivali sa zmijama. Nommo i ostali vanzemaljci opisani u legendama nosili su teške bakrene sandala, a to je još jedan dokaz kako je njihov rodni planet bio velike gravitacije.