Prije par godina kineska Državna administracija za religijske poslove izdala je po svemu neobičnu uredbu. U njoj se regulira odnos spram tibetanskog budizma tako što se zakonski zabranjuje bilo kakvo buduće reinkarniranje živućih Buda u svrhu obnašanja uloge Dalaj Lama bez dozvole kineske Vlade. Time se pokušala dokinuti u svijetu poznata tradicija u kojoj se umrli Dalaj Lama kasnije inkarnira u tijelu svog nasljednika. Sam proces je vrlo kompliciran i uključuje čitav niz divinacijskih procedura koje prati provođenje jednako brojnih testiranja. Upravo zbog te posebnosti i tajanstvenosti izbora Dalaj Lama kasnije posjeduje ogroman autoritet  među poklonicima jer ga oni doživljavaju kao po svemu posebnu osobu. Uplitanjem u sam proces izbora i nametanjem nužnosti svoje konačne odluke kineske vlasti misle promijeniti postojeću situaciju u svoju korist i ustoličiti se kao neprikosnoveni autoritet. Zanimljivo je da unutar tibetanske tradicije postoje proročanstva koja nagovještavaju kako će doći vremena u kojima se Dalaj Lame više neće inkarnirati. Tu mogućnost je potvrdio i sadašnji 72-godišnji Dalaj Lama koji je najavio neku vrstu referenduma u kojem će Tibetanci odlučiti o daljnjoj sudbini odabira svojih religijskih vođa. Prema njemu, sasvim je realna i mogućnost da u budućnosti nasljednik Dalaj Lame bude odabran i prije smrti njegovog prethodnika. Negdje u isto vrijeme s pojavljivanjem vijesti o kineskom „zakonskom reguliranju inkarniranja Dalaj Lama“ pojavila se i vijest o indijskom sucu Sunil Kumar Singhu koji je preko oglasa u tamošnjim lokalnim novinama zatražio od bogova Rame i Hanumana da se „osobno pojave na zakazanoj raspravi“. Sudac se odlučio na takav način javnog pozivanja nakon što su prethodno spomenuti bogovi ignorirali njegove pismima upućene pozive. Rama i Hanuman bi se, ukoliko se odazovu nadobudnom sucu, trebali uključiti u raspravu koja se već 20 godina vodi između dvije sukobljene strane njihovih poklonika. Oni se spore oko vlasništva nad zemljištem gdje su istovremeno podignuti i Ramin i Hanumanov hram. Obje strane insistiraju na svom ekskluzivnom pravu posjedovanja i traži uklanjanje strane građevine. Čitava situacija je tim kompliciranija jer su u zemljišnim knjigama na dva različita mjesta kao vlasnici zemljišta navedeni i Rama i Hanuman. Naime, u Indiji postoji mogućnost darovanja zemljišta bogovima koji nakon toga postaju legalnim vlasnicima, pa jadnom sucu nije preostalo ništa drugo nego da preko novina upozori bogove na nedolično ponašanje i tako ih natjera da se ipak pojave na njegovom sudu. I ovaj indijski, baš kao i kineski primjer, pokazuju kako svjetovne vlasti pokušavaju sudskim putem intervenirati u duhovni svijet. Svatko normalan će se nasmijati kad pročita takve vijesti i odmahnuti rukom. No s druge strane, poistovjećivanje svjetovne i božanske vlasti nije nimalo nova pojava i bili bismo krajnje nepravedni da za to optužimo sveopću konfuziju koja obilježava moderni svijet. Od davnih vremena svi vladari su nastojali svoju moć učvrstiti mističnim poistovjećivanjem s božanskim bićima. Na taj način su postizali pokornost svojih podanika i sprječavali pojavljivanje bilo kakve primisli o pobuni. Tu se vremenom nije ništa nije mijenjalo, samo što su faraone i velike svećenike zamjenjivali cezari i pape. Sama ideja o izjednačavanju svjetovnog i božanskog u liku jedne osobe koja vlada drugima na nivou državne uprave istovremeno je komična i zastrašujuća. Komična u svoj svojoj nezgrapnosti i zastrašujuća preko posljedica koje može imati za ostale ljude. Unutar grčke mitologije stanje u kojem se nesavršeni ljudi počnu pomišljati da su savršeni, a time moćniji i od bogova, naziva se hubris (prema vatri koja plamti u njima). To stanje u pravilu nije dugo trajalo jer bi ga bogovi vrlo brzo okončali gađajući nesretnika gromom ili nečim sličnim, što im je već bilo pri ruci.