Ideja o romansi između ljudi i naše umjetničke ili mehaničke kreacije datira još u drevna vremena. Poznat je mit o grčkom kiparu Pigmalionu koji se zaljubljuje u statuu od slonovače koju je načinio i nazvao Galatea. Njoj je boginja Venera konačno odlučila darovala život i učiniti je ljudskim bićem. Ta zamisao živi i u današnjim vremenima. Ne samo da je znanstvena fantastika istražila tu ideju, već su i znanstvenici prije 40 godina primijetili kako su studenti povremeno bili snažno privučeni kompjuterskim programom imenom ELIZA, koji je osmišljen da postavlja pitanja i oponaša psihoterapeuta. David Levy sa sveučilišta u Maastrichtu u Nizozemskoj kaže: „Postoji trend robota koji po izgledu postaju sve više nalik ljudima i s njima više dolaze u dodir.“ U početku su roboti bili korišteni neosobno, na primjer u tvornicama gdje su pomagali u sastavljanju automobila, a zatim su korišteni u uredima za dostavu pošte ili kao vodiči u muzejima. Danas imamo robote igračke, kao što je Sonyev robot pas Aibo, ili Tickle Me Elmos, ili digitalni ljubimci poput Tamagočija. U svojim tezama, „Intimni odnosi s umjetnim partnerima,“ Levy zaključuje kako će roboti po izgledu postati tako slični ljudima, funkcioniranju i osobnosti da će se mnogi ljudi u njih zaljubljivati, s njima voditi ljubav pa čak i vjenčati. Može zvučati malo čudno, no prema Levyu, ljubav i seks s robotima su neizbježni. Kako softver postaje sve napredniji i odnos između ljudi i robota sve je intimniji, a konačni rezultat bi mogao biti brak. Prije sto godina, međurasni i istospolni brakovi su u Americi bili ilegalni. Sada su međurasni brakovi legalni već 50 godina, a istospolni brakovi su legalizirani u nekim dijelovima. U braku je došlo do tog trenda da svaki partner donosi vlastiti odabir s kime želi biti. Levy predviđa kako će Massachusetts biti prvi nadležan koji će legalizirati ljudsko-robotske brakove. „Massachusetts je liberalniji nego većina drugih dijelova u SAD-u, a bio je i prvi u priznavanju istospolnih brakova. Također dosta se visoko-tehnoloških istraživanja provodi na mjestima kao što je MIT.“ Iako stručnjak za robote Ronald Arkin sa Tehnološkog instituta u Georgiji Atlanta ne misli da će doći do legalizacije ljudsko-robotskih brakova u sljedećih 50 godina, ipak je sve moguće. Samo zato što nešto nije legalno, ne znači kako ljudi to neće isprobati, rekao je ovaj znanstvenik za Live Science. Glavna dobrobit brakova između ljudi i robota bila bi da ljude koji inače ne bi mogli sklopiti brak učini sretnijima. „Ljude kojima je teško stvoriti odnose jer su izuzetno sramežljivi ili imaju psiholoških problema, ili su jednostavno ružni ili imaju jako neugodnu osobnost,“ kaže Levy. Mogućnost seksa s robotima mogla bi izazvati razne nepredviđene posljedice za čovječanstvo. Veliko je pitanje da li će interakcija ljudi i robota uistinu biti samo ispušni ventil za kompenziranje kriminalnih seksualnih poriva. Ako imate pedofile i dopustite im da koriste robote-djecu, hoće li to smanjiti zlouporabu stvarne djece ili će ju pojačati?“ Nadobudni Levy smatra kako će roboti-prostitutke pozitivno utjecati na iskorjenjivanje ljudske prostitucije. Istovremeno on kalkulira i o korištenju robota u svrhu rješavanja bračnih problema. „Ali, tko zna, možda bi u nekim slučajevima robot dobrodošao. Umjesto da žena kaže: - Dragi, ne večeras, boli me glava, mogli bi čuti: - Dragi, boli me glava, zašto ne probaš s robotom?,“ uvjeren je Levy. Svrha ovakvih znanstvenih rasprava je testiranje javnog mijenja u svrhu iniciranja novog tržišta. Ne treba biti previše pametan da se zaključi koliki bi profit mogla donijeti prodaja takvih novih generacija robota. Iako i sam profesor David Levy ističe kako treba voditi računa o etičkom ponašanju spram robota, te kako je riječ o vrlo kompleksnim stvarima, teško je ne steći dojam da će sve to biti stavljeno po strani kada počne pristizati novac. Uostalom, ako se toliko malo poduzima na planu suzbijanja itekako prisutnog seksualnog ropstva ljudi, tko će biti toliko lud da razmišlja o tamo nekim robotima?