Fenomen lucidnih snova je nešto što već dugi niz godina intrigira one koji proučavaju djelovanje ljudskog uma. Riječ je o snovima u kojima oni koji sanjaju posjeduju svjesnost i pri tome mogu djelovati u skladu sa svojom voljom. Za razliku od uobičajenih snova u kojima se ono što proživljavamo doživljava kao konkretna stvarnost, prilikom lucidnih snova je prisutna spoznaja o sanjanju i nestvarnom svijetu kojeg smo posjetili. Onaj tko se na taj neobjašnjiv način probudi u snu dobiva priliku postati kreatorom onog što sanja. Ukoliko poželi, on može bez ikakvih problema letjeti, hodati po vodi, razgovarati sa životinjama i doći u kontakt s bilo kojom živom ili mrtvom osobom. Unutar ezoterijskih škola postoji vjerovanje o pozitivnom učinku lucidnih snova, pa se shodno tome i prakticiraju različite tehnike postizanja takvog stanja svijesti. Smatra se da ukoliko netko uspije ovladati vještinom lucidnog sanjanja, taj istovremeno dobiva šansu buđenja i u svakodnevnom životu. S druge strane može se naići i na negativna mišljenja nekih psihologa koji upozoravaju na štetan učinak takvog načina održavanja svjesnosti u snovima. Po njima, snovi su namijenjeni za obnavljanje mentalne energije i otpuštanje stresova iz tijela. U tom kontekstu lucidno sanjanje predstavlja nepotrebno uplitanje u prirodne procese i stvaranje dodatnih tenzija u organizmu. Ukratko, poželjno je po noći spavati kao sav normalan svijet. Vratimo se još jednom usporedbi svakodnevne stvarnosti i snova. Iako bi to svakako željela učiniti, moderna znanost još uvijek ne može pronaći načina da dokaže kako ono što živimo u budnom stanju nije samo još jedan san. Inspiriran trilogijom Matrix filmova engleski znanstvenik Brian Whitworth je čak otišao korak dalje i uz pomoć postojećih znanstvenih činjenica pobiti pretpostavku kako živimo u virtualnom svijetu. Nakon sveobuhvatne analize nije mu preostalo ništa drugo osim da konstatira kako je to jednostavno nemoguće. Ukratko, realnost fizičke stvarnosti je vrlo diskutabilna i mi uistinu jako malo znamo o sebi i svijetu koji nas okružuje. Nije nimalo slučajno što se u brojnim duhovnim tradicijama realizacija prave ljudske prirode poistovjećuje s buđenjem. Proces izlaska iz sna u prošlosti je bio potpomognut različitim vrstama inicijacija čija je osnovna svrha bila postizanje direktnog uvida u svoj pravi identitet i istovremeno uklanjanje iluzija koje smo prihvatili tokom odrastanja i uključivanja u društvo. U ovom modernom svijetu sada vrijede neka druga pravila nametnuta od velike većine spavača koji sanjanju i pri tome ne podnose da bilo tko narušava njihove snove. Iz tog razloga se kreiraju sve moguće vrste poteškoća za one koji bi se mogli drznuti na prekidanje svog boravka u svijetu snova i ostvarivanje prava na slobodno kreiranje svoje stvarnosti. Proces buđenja modernom globalizacijskom društvu može se slikovito predstaviti penjanjem uz pomične stepenice koje se s gomilom ljudi kreću prema dolje. Onaj tko se želi probuditi mora trčati kako bi prevladao spuštanje i pri tome se još susretati s gnjevom spavača koji protestiraju zbog njegovog ponašanja. Što on sada izvodi? Zašto kao i sav ostali svijet lijepo ne stane na svoje mjesto i vozi se prema dolje? Zašto remeti mir onih koji poštuju postojeća pravila ponašanja? Poput psihologa koji ističu da su lucidni snovi štetni za normalno funkcioniranje psihe, tako se i spavači zdušno zalažu da one koji su se počeli buditi vrate u stanje sanjanja. Pri tome to svoje represivno djelovanje prikazuju kao dobronamjernu brigu za egzistenciju duševni mir onih koje je zarazio virus buđenja. Spavači djeluju i preventivno tako da u svom kolektivnom snu neutraliziraju sadržaje koji bi eventualno mogli potaknuti na buđenje. Jedan od najefikasnijih načina tog preventivnog djelovanja je svakodnevno obasipanje ljudi ogromnim brojem novih informacija koje im stalno odvlače pažnju i usmjeravaju je prema van.