Velika potraga za izvorom mladosti premjestila se s izvanjskog na unutrašnji plan. Umjesto različitih čudesnih biljnih pripravaka i zdravih navika života, sada su sve više u modi znanstvena istraživanja koja se bave mjenjanjem genetske strukture stanica. Oni koji nastoje postati «besmrtnima» traže svoj spas u takozvanim anti-aging klinikama gdje plaćaju i po 20,000 dolara godišnje za tretmane koji uključuju hormonalnu terapiju, DNK analizu, uz već poznatu pomlađujuću estetsku kirurgiju. Iako takve eksperimentalne terapije ne pružaju nikakve konkretne garancije, one stalno izazivaju veliku pažnju javnosti zbog svojih obećanja produljivanja života. Gotovo je nevjerojatno koliko energije ljudi ulažu u ostvarivanje svoje fizičke besmrtnosti, a da pri tome uopće nisu svjesni njezinih posljedica za daljnji život na ovom planetu. Ideja zarobljavanja ljudskih duša u fizičkim tijelima izgleda kao da je proizašla iz najmračnijih teorija zavjere. Pojavljivanje svojevrsne dinastije izabranih «besmrtnika» bi uz već prisutno genetsko modificiranje i kloniranje bilo konačna točka na i u stvaranje jednog svijeta bez perspektive. Jer kako objasniti svima onima koji se grčevito usmjeravaju na materijalnu stranu stvarnosti da smrt ustvari ne postoji? Ono što postoji je stalno premještanje svjesnosti iz jednog nivoa postojanja u drugi. Tu činjenicu je vrlo teško prihvatiti racionalnim putem jer strah od smrti je ubačen u sve naše genetske kodove, tako da je postao dijelom onoga što se naziva instinktom za preživljavanje. U modernom svijetu koji glorificira mladost i izvanjsku ljepotu, spominjanje smrti je nešto što se zaobilazi u širokom luku. Neka društva su u prošlosti imala običaj ostavljati svoje ostarjele pripadnike na hladnim i pustim mjestima kako bi izvan očiju javnosti nečujno otišli s ovog svijeta. Sada su tu ulogu preuzele bolnice i umirovljenički domovi. Naravno, ukoliko porodice ostarjelih i nemoćnih imaju dovoljno novaca za plaćanje postojećih nameta. Strah ljudi od smrti i umiranja u zapadnom svijetu je posljedica religije koja insistira na življenju samo jednog života i negiranju bilo kojeg oblika reinkarniranja. U takvom sustavu vjerovanja nije čudno što ljudska svijest postaje zarobljena materijalnim svijetom i paralelno razdirana brojnim sumnjama. A što ako nakon smrti ničega nema i sva obećanja o rajskim vrtovima su tek prazna naklapanja? Možda je najpametnije nekako izbjeći tu neugodnu smrt i ostati zauvijek u ovom svijetu. Nije baš savršen, ali bar znamo na čemu smo. Te nedoumice najbolje je u jednom od svojih filmova prikazao Woody Allen koji u jednom trenutku kaže: «Svi me uvjeravaju kako ću nakon smrti postati besmrtan po djelima koja sam stvorio. Ali ljudi, mene baš briga za ono što ostaje iza mene. Ja želim biti uistinu besmrtan, živjeti vječno u ovom tijelu.»  Ostaje nejasnim zašto je osmišljen takav koncept sjedinjavanja duše i tijela u kojemu se jednokratno bravi u fizičkom svijetu. Može se samo spekulirati o motivima koji su na to naveli utemeljitelje crkvenih tradicija. To nije moglo biti zbog neznanja jer unutar svih religijskih tekstova postoje priče o direktnim iskustvima besmrtnosti duše i njezinom razlikovanju od fizičkog tijela. U vremenima koja su slijedila došlo je štoviše do strogog zabranjivanja svih učenja koja su spominjala mogućnost reinkarniranja. Ognjem i mačem gušila se bilo kakav oblik takve hereze i terorom uvodio novi poredak. Takva praksa je bila vrlo učinkovita, pa su se ezoterijska učenja inicijacijskih tradicija bila prisiljena povući u ilegalu i ostati dostupna samo malom broju odabranih. Pri tome je došlo i do njihovog iskrivljavanja i gubljenja suštinskih istina. Ideja ostvarivanja besmrtnosti na fizičkom nivou prije današnjih znanstvenika intrigirala je i praktikante crne magije. Činjenica je da su oni uz pomoć svojih rituala i ostvarivanja kontakta s entitetima iz nižih astralnih nivoa uspijevali produljiti svoje živote. Ali uz to je išla i kasnije dugotrajna zarobljenost unutra tih istih mračnih astralnih svjetova. Priče o vampirima direktno su povezane uz te pokušaje. Ukratko, za pohvalu je što se znanstvenici angažiraju oko produljivanja ljudskih života. No, njihovi eksperimenti za cilj imaju potpuno krivi koncept besmrtnosti koji zarobljava umjesto da oslobađa ljudsku dušu.