U prošlosti ljudi su pričali mitove o bogovima i posebnim junacima koji su povezivali nebo sa zemljom. Iako su u ovim modernim vremenima pod utjecajem znanstvenog načina razmišljanja antički bogovi prognani s neba, ljudi i dalje imaju potrebu stvaranja novih mitova koji će im pružiti kontakt s toliko važnom duhovnom dimenzijom postojanja. Iz tog razloga kao modeli za likove novih bogova uzimaju se osobe iz javnog života koje su svojim životima privukle pažnju i potaknule želju za identificiranjem brojnih sljedbenika. Od svih modernih mitova najdugovječniji je onaj vezan uz Elvisa Presleya. Ovaj neokrunjeni kralj rock'n'rolla još je u vrijeme svog života intrigirao javnost svojim neobičnim ponašanjem. U nemogućnosti da dođu do provjerenih podataka iz Elvisove privatnosti novinari bi često izmišljali različite skandalozne priče i na taj način dizali nakladu svojih novina.

Jedan od najpopularnijih mitova o Elvisu svakako je onaj vezan uz njegovu smrt. Svima je bilo jako teško povjerovati da netko poznat kao on može umrijeti na tako nenadan način. Njegovi obožavatelji ostali su potpuno šokirani. Ubrzo nakon toga jedan dio njih je počeo skupljati dokaze kako je smrt ustvari samo inscenirana. Pričalo se kako je tijelo u kovčegu bila voštana figura a ne Elvis, a sve zato što je on radio za američke tajne službe, pa se na taj način željela zaštiti njegova sigurnost. Fanatični obožavatelji su išli toliko daleko da su skraćenicu njegovog krsnog imena tretirali kao simboličku poruku. Elvis Aaron Presley se skraćeno pisalo Elvis A. Presley, a po njima bi A značilo „alive“ (živ). Njima jednostavno nikako nije moglo biti jasno kako jedna gotovo božanska osoba poput Elvisa uistinu može umrijeti i nestati s ovog svijeta.

Nedugo nakon Elvisove smrti u javnost su počele stizati i priče o pojavljivanju njegovog duha. Posjetitelji njegovog imanja u Memphisu tvrdili su kako im se ukazivao prilikom razgledavanja osobnih prostorija. U nizu takvih svjedočenja svakako je najzanimljivije ono vezano uz pojavljivanje Elvisovog duha u tamošnjoj kapelici. Grupa zanesenih obožavatelja tvrdila je kako ga je ugledala za vrijeme ženidbene ceremonije s, ni manje ni više, isto tako preminulom Marilyn Monroe. Čula su se i ženidbena zvona koja su zvučala poput pjesme „Diamonds are a Girl's Best Friend.“ Na taj način su se u mašti Elvisovih poklonika spojila dva velika mita popularne kulture. Simboličko vjenčanje duhova kralja rock'n'rolla i filmske princeze djeluje kao uvjerljivi happy end jednog razdoblja koje je prestalo postojati.

Pojavljivanje Elvisovog duha je zabilježeno i u predvorju poznatog hotela Heartbreak. Okupljeni ljudi su prvo čuli Elvisovu glazbu, a nakon toga vidjeli i duha koji im je blagonaklono mahnu rukom. Jedan čovjek je čak sve to i uspio snimiti fotoaparatom. Slična stvar se desila i na pozornici hotela Hilton u Las Vegasu gdje su Elvisovog duha ugledali radnici zaposleni na uređivanju pozornice. Elvis je inače dugo godina nastupao upravo u tom hotelu. Njegov duh je bio obučen u bijelo odijelo i ponašao se kao da treba izaći na pozornicu. Duh Elvisa Presleya nije se propusti ukazati i u nashvilleskom studiju gdje je 1956. godine snimio za svoju karijeru ključni singl, „Heartbreak Hotel.“ Ljudi koji su tamo radili su svjedočili kako bi se prilikom svakog spominjanja Elvisovog imena nešto čudno desilo. Na primjer, ljestve su padale, svjetla se sama od sebe palila i gasila, a kroz zvučnike u studiju su se čuli teško objašnjivi zvukovi. Čitajući o svim tim situacijama u kojima se pojavljivao Elvisov duh, čovjek se ne može oteti dojmu da je on jednako aktivan kao i sam Elvis. Izgleda da se jednostavno naviknuo na pažnju javnosti i nikako ne može bez reakcija ostalih ljudi. Zar je moguće da i duhovi nastoje biti zvijezdama u rangu njihovih ljudskih prethodnika?

Nakon što je umro 16. kolovoza 1977. godine, Elvis Presley je postao zanimljiv brojnim profesionalnim medijima širom svijeta. Svako malo moglo se čitati kako je netko od njih uspio uspostaviti kontakt s njime i na taj način ostalim ljudima uspio prenijeti poruke s one druge strane postojanja. Jednom prilikom je na američkoj televiziji napravljen specijalni program u kojem su učestvovali mediji koji imaju kontakt s mrtvim Elvisom. Njih je kasnije ispitao prof. Hans Holzer i ustanovio kako je jedina vjerodostojna bila Dorothy Sherry, žena koja je svoje medijske seanse obavljala u New Yorku. Na njezinim seansama je bio prisutan i Elvisov polubrat David Stanley, koji je slušajući poruke prenesene preko Dorothy Sherry potvrdio njihovu istinitost. Po njemu, bilo je više nego sigurno kako Elvis i dalje postoji s one druge strane. Sve to se odigralo na oduševljenje gomile Elvisovih obožavatelja koji se nikada nisu mogli pomiriti s njegovim prijevremenim odlaskom.

Postoji priča kako je Elvis Presley predvidio svoju vlastitu smrt kada je za vrijeme povratka s jednog izleta u oblacima vidio viziju, ni manje ni više, nego ruskog diktatora Staljina. Elvis je zaustavio auto i duboko uzdahnuvši zavikao. Očevici kažu kako je neko vrijeme kao hipnotiziran gledao prema oblacima. „Vidite li ono što ja vidim?“ – upitao je ljude koji su bilo s njime u automobilu. „To je Staljinovo lice. Zašto Staljin? Zašto baš Staljin?“ – pitao se Elvis. „Od svih mogućih ljudi, što on ima raditi ovdje?“  Elvis je parkirao svoj automobil uz cestu i pozvao prisutne da ga slijede. Prema njihovom svjedočenju, Elvis je odjurio do obližnje kuće koja je pripadala njegovom duhovnom guruu Larry Gelleru. Tamo je plačući ispričao kako je nakon što je vidio Staljinovu viziju pomislio da mu Bog želi pokazati što misli o njemu. Nakon toga se Staljinovo lice pretvorilo u nasmiješeno lice Isusa Krista. Elvis je bio siguran kako je sve to bilo najava njegove skore smrti.