David John Oates, australski je istraživač, zaslužan je što je skovao frazu „obrnuti govor“ i promovirao je u svojim knjigama, te na brojnim predavanjima. Oates ne tvrdi da je obrnuti govor paranormalna pojava, već više smatra kako je to prirodna funkcija ljudske komunikacije koja je prisutna uz nas od samog rođenja. On zapravo smatra kako djeca prije nego nauče „ispravno» govoriti“, govore unatrag, samo što mi to čujemo kao dječje gugutanje. Prema Oatesu, ljudski govor ima dvije različite, a opet kompatibilne funkcije i načina. Javni govor izgovaramo unaprijed i primarno je pod svjesnom kontrolom, dok skriveni govora ide unatrag i nije svjestan. U dinamici inter personalne komunikacije tek oba načina govorenja iskazuju potpunu dinamiku psihe osobe, kako svjesnu, tako i nesvjesnu.

Obrnuti govor očito ne teče poput normalnog. Kad uobičajeni govor slušamo unatrag, kaže Oates, tek svakih 10 do 15 sekundi možemo prepoznati djeliće obrnutog govora, i to u obliku nekoliko riječi ili kratkih fraza.  Najzanimljiviji aspekt obrnutog govora nije taj što osoba može u obrnutom govoru naći riječi, već činjenica da govor unatrag nesvjesno otkriva prave osjećaje i namjere govornika. Po Oatesu je obrnuti govor „glas istine“. U jednom članku pod naslovom „Analiza obrnutog govora“,  autorica Eve Frances Lorgen naziva ovaj fenomen „istinskim detektorom laži“, i  kaže kako bi to bila dobra zamjena za poligraf. Lorgen koristi govor unatrag kao pomoć za ispitivanje i terapiju kod osoba koje tvrde da su otete od NLO-a.

Ideja o obrnutom govoru kao sredstvu za pronalaženju istine i iščitavanju skrivenih stavova pronašla je svoje mjesto kod brojnih teoretičara zavjere koji su počeli preslušavati govore javnih osoba i kroz njihovu obrnutu reprodukciju otkrivati skrivene sadržaje. Najpoznatiji primjeri su Barack Obama i njegovo poznato „Yes, we can!“ koje u obrnutoj verziji postaje „Hail Satan!“. Slavljenje Sotone pronađeno je i u govorima Hillary i Billa Clintona, te ostalih američkih predsjednika. Na Youtube-u se nalazi ogroman broj analiza obrnutog govora poznatih osoba u kojima se ističu skandalozni skriveni sadržaji, od papa i glazbenih zvijezda, pa sve do Davida Ickea koji se obrnutom reprodukcijom zvuka proglašava izabranom osobom i spasiteljem čovječanstva. Još od šezdesetih godina popularno je i obrnuto preslušavanje kompozicija poznatih svjetskih rock grupa koje u njima izražavaju crnomagijske i krajnje destruktivne sadržaje. Najpoznatiji primjeri su „Stairway to Heaven“ od Led Zeppelina i „Hotel California“ Eaglesa koje reproducirane na obrnut način postaju sotonističke himne.

Ukoliko pogledamo astrologiju, u njoj postoji pojam retrogradnosti. Riječ je o planetima koji se u određenim razdobljima kreći obrnutim smjerom od onog uobičajenog. Astrolozi smatraju da se takvi planeti ne izražavaju na uobičajeni način i pri tome se dominantno usmjeravaju na unutrašnje planove naše ličnosti. Karmička astrologija retrogradne planete povezuje s ponavljanjem iskustava iz prošlih života. Preko njih dolazimo u priliku osvijestiti greške iz prošlosti i razriješiti opterećujuće odnose s važnim nam osobama u životu. Uz planete tu su i Mjesečevi čvorovi koji se primarno kreću retrogradnim smjerom i označavaju uloge koje smo odigravali u prošlim životima. Obrnuto kretanje u astrologiji je očigledno vezano uz putovanje natrag u prošlost.

Ideja o obrnutom govoru koju koristi naše nesvjesno uklapa se u način na koji čovjeka doživljava havajski šamanizam, poznat po imenu huna. Po tamošnjem skrivenom znanju unutar čovjeka postoje tri različita entiteta (svjesni, nesvjesni i nadsvjesni) od kojih svaki komunicira na svoj način. Onaj nesvjesni je poput malog djeteta koje gleda unatrag i pamti sve događaje iz prošlosti. Njegov prirodni način orijentacije je u suprotnom smjeru od onog koji prakticira svjesni dio nas. U tom kontekstu nije nimalo čudno što prilikom svakog našeg govora istovremeno komuniciraju oba entiteta, jedan u normalnom smjeru, a drugi u obrnutom. Pri tome onaj koji komunicira u obrnutom smjeru ne zna lagati i u pravilu izražava što osoba stvarno misli.

Moderna tehnologija je sada doslovno omogućila svakome da snima i unatrag reproducira što god želi. Na mobitel se mogu skinuti besplatne aplikacije koje mogu golobrade srednjoškolce pretvoriti u teoretičare zavjere. Po Internetu je moguće naći uistinu svega i svašta, a pri tome je teško provjeriti radi li se o istinskim snimkama ili tek vještim montažama. Na taj način je fenomen „obrnutog govora“ izgubio svoju relevantnost i pretvorio se u zabavu za one koji nemaju pametnijeg posla. Možda je to onima koji su bili njime ugroženi bio najbolji način za bijeg od razotkrivanja. U Hrvatskoj još nikome nije palo na pamet da u obrnutom smjeru pusti govore političara i javnih osoba. Tko zna što bi sve na taj način čuli. Možda bi se otkrili njihovi pravi identiteti, a neke bi vjerojatno bolje razumjeli.