Prema legendama kultura polinezijskog područja stara je više od 14,000 godina. Još od davne prošlosti judi južnog Pacifika su u svojim dvostrukim kanuima su ostvarili komunikaciju unutar poznatog trokuta koji uključuje Havaje, Uskršnje otoke i Novi Zeland. Još i danas ostaje nedoumica ostaje nepoznanica o njihovom porijeklu. Unutar različitih teorija ističe se ona koja kaže kako su došli s velikog otoka unutar Pacifičkog oceana pod imenom Mu ili Lemurija. U predajama polinezijskog područja postoje legende o zemlji Mu koja se naziva pravom domovinom. U tim legendama pojavljuje se priča o takozvanim ljudima sa zvijezda koji su došli na naše planet iz zviježđa Plejada.

Ti zvjezdani ljudi naselili su se na kontinentu Mu i putovali po tadašnjem svijetu šireći svoje znanje odabranim grupama ljudi. Ljudi s kontinenta Mu bili su mali rastom, no paralelno s time bili izuzetno mudri. Nakon što se njihov kontinent raspuknuo i potonuo, oni su se otišli u raznim smjerovima. Unutar brojnih kultura postoje legende o „malim ljudima“, pa ih tako nalazimo i na Havajima gdje ih nazivaju Menehune, ili „ljudi koji posjeduju tajnu moć“. Proučavajući havajsku tradiciju Max Freedom Long je shvatio kako je naišao na izvor drevne mudrosti, znanje koje je ostalo neoštećeno tokom svih ovih tisuća godina.

U havajskoj tradicija molitva se smatra osnovnim odnosom s Bogom. No, način na koji oni doživljavaju molitvu u mnogo čemu je različit od našeg. Njezina osnovna svrha je integracija tri sebstva koja postoje u svakom čovjeku, među kojima ono više sebstvo dobiva ulogu osobnog boga. Za razliku od kršćanstva, havajska tradicija je vjerovala da u svakome od nas postoji potpuno osviješteni božanski dio koji ukoliko ga se zatraži može aktivno učestvovati u kreiranju naše stvarnosti. Na našu žalosti, tokom vremena ljudi su zaboravili na tu ključnu činjenicu i počeli živjeti odvojeno od svog osnovnog identiteta. Kao posljedica toga naša osnovna energija emocija koja se stvara u nižem sebstvu prestala je odlaziti u područje višeg sebstva i postala hranom nematerijalnih bića s nižih astralnih nivoa. Ta bića su uspostavila kontrolu nad našim životima, a mi smo nesvjesno postali njihovim žrtvama.

Ljudsko prirodno stanje je da u zajedništvu s Bogom kreira ovaj svijet. U tom kontekstu je i molitva zamišljena kao aktivni proces usklađivanja odnosa sa svijetom. Prvi korak u tom postupku je generiranje dovoljno vitalne energije (mana) koje se odvija u području nižeg sebstva. Srednje sebstvo treba uspostaviti kontakt s nižim sebstvom i potaknuti ga da svjesno podigne postojeći energetski nivo. Pri prvim kontaktima s nižim sebstvom u pravilu se nailazi na veći broj emocionalnih blokada koje blokiraju slobodni protok energije. One najčešće nastaju zbog akumuliranog osjećaja krivnje, straha i bijesa. Iz tog razloga je prvi korak pri realizaciji molitve upravo osvješćivanje i uklanjanje tih blokada u nižem sebstvu.

Blokade u nižem sebstvu razgrađuju se kroz direktnu i posrednu akciju. Direktna akcija uključuje izražavanje žaljenja svim ljudima koje smo tokom života povrijedili. U havajskoj tradiciji postoji samo jedan grijeh, a to je ozljeđivanje druge osobe. Ukoliko nismo u mogućnosti uspostaviti direktni kontakt s osobama koje smo povrijedili, ili ukoliko bi ih uspostavljanje tog kontakta dovelo u neugodnu situaciju te dodatno povrijedilo, onda se pristupa posrednom djelovanju kroz vizualizaciju kontakta s dotičnim osobama. Pošto naše niže sebstvo najbolje razumije konkretne aktivnosti u fizičkom svijetu, u svrhu otklanjanja emocionalnih blokada povoljno je svjesno pomagati drugim ljudima. Na taj način našem nižem sebstvu dajemo do znanja sa smo usitinu odlučili promijeniti nešto u svom životu.

Pročišćavajući utjecaj imaju i određeni oblici disanja. Prije samog provođenja molitve preporučljivo je napraviti nekoliko serija od po četiri „HA“ disanja. Riječ je o disanju gdje udišemo zrak kroz nos i ispuštamo ga kroz usta istovremeno formirajući zvuk „HA“. Na početku se treba zadovoljiti s jednom ili dvije serije takovog disanja, a kasnije postepeno povećavati broj. Havajski kahune (čuvari drevne tradicije) okupljali bi se i prakticirali „HA“ disanje po nekoliko sati. Tokom same molitve diše se ujednačeno disanje kroz nos, tako da udišemo brojeći do četiri i izdišemo brojeći do četiri. Pri prvom udahu potrebno je zamoliti naše niže sebstvo da se uključi u akumuliranje energije, a pri kraju ga jednako nježno potaknuti da prikupljenu energiju pošalje prema našem višem sebstvu.

Naše niže sebstvo akumulira energiju i istovremeno čuva sjećanja o svemu što se događa u našem sadašnjem i prošlim životima. Ta energija je potrebna višem sebstvu koje ima mogućnost šireg uvida u naše postojanje i pri tome kreira našu budućnost. Naše više sebstvo poštuje slobodnu volju srednjeg i nižeg sebstva i aktivira se jedino ukoliko mu se obratimo. Nakon akumuliranja energije u nižem sebstvu potrebno je tu energiju kroz svjesno disanje poslati u područje višeg sebstva koje se nalazi iznad naše glave.  Vitalnu energiju zamišljamo kao sjajnu tekućinu koja dolazi do vrha glave i nakon toga se iz gornje blistave sfere u obliku kapljica vraća u naše tijelo. Sljedeći korak u procesu molitve je slanje jasno definirane mentalne slike koju formira srednje sebstvo. Slika treba prikazivati dovršetak onoga čemu težimo i uvijek biti popraćena pozitivnim afirmacijama. Postupak se ponavlja tri puta. Više sebstvo će primiti naše mentalne slike i nakon toga ih realizirati na svima zadovoljavajući način u našem životu. Na taj način ljudi uspostavljaju kontakt sa svojim osobnim bogom i kao integrirana bića dolaze u priliku slobodno kreirati svoju stvarnost.