U svom nezaboravnom filmu Rashomon, Akira Kurosawa relativizira stvarnost pokazujući dijametralno suprotne interpretacije jednog događaja. Ovisno u subjektivnom kutu gledanja pojedinih učesnika, svjedočimo potpuno različitim pričama koje u nama stvaraju osjećaj neodlučnost i tjeraju nas na propitivanje autentičnosti našeg doživljaja svakodnevne stvarnosti. Nedavni rasplet Master Chefa, kulinarskog show programa Nove TV u mnogo čemu je podsjećao na ovaj filmski klasik. Naime, na Novoj TV prikazana je zadnja emisija u kojoj je pobjednikom proglašen jedan od finalista tog takmičenja, a na bosanskoj Federalnoj TV ta ista emisija s potpuno različitim završetkom. Paralelno gledanje proglašenja dva različita pobjednika istog takmičenja ostavljalo je osjećaj apsurdnosti i tjeralo na razmišljanje o načinima manipulacije javnošću. Dva amaterska kuhara jednakim žarom su slavila svoju pobjedu i objašnjavala kako su zaslužili visoke ocjene od žirija. S druge strane, članovi žirija su naizmjenično kritizirali i hvalili ista jela.

Nakon što je spomenuto glumljenje i laganje izašlo pred oči javnosti, Nova TV je priznala svoju grešku i kao krivce prozvala svoje unutrašnje sigurnosne službe i Federalnu TV. Pri tome se stalno nastojalo isticalo kako je praksa snimanja dva različita završetka istog natjecanja uobičajena praksa i na drugim televizijama koje imaju licencu Master Chefa, te kako se sve to radilo zbog sprječavanja “curenja informacija”. Nikome od onih koji vode Novu TV nije palo na pamet da prokomentira obmanjivanje javnosti glumljenjem autentičnosti događaja. Naime, kao što smo mogli vidjeti, dva finalista su pred kamerama glumila radost pobjede, a da pri tome nisu znala tko je od njih stvarni pobjednik. Sve to podsjeća na situacije u kojima države u kojima na svjetlo dana izađu podaci o nepravilnostima i kriminalu umjesto sankcioniranja tih nepravilnosti i kriminala pokreću velike akcija ustanovljavanja tko je kriv za objavljivanje tih informacija. Jer riječ je o podacima koji ugrožavaju stabilnost tih država, a nepravilnosti i kriminal su očigledno nešto što ima status državne tajne.

Pogrešno emitiranje alternativnog završetka Master Chefa korisno je jer ocrtava sveprisutno manipuliranje informacijama u javnosti i praksu namjernog širenja laži. Nakon svega što smo imali priliku vidjeti, teško je povjerovati da se slične stvari ne događaju i unutar drugih televizijskih kuća. Svi oni koji su gledali sva ta natjecanja i reality programe kojima smo neprestano izloženi mogu se s pravom zapitati što se uistinu događalo iza kulisa onog što je odabrano za prikazivanje i na koji način se dolazilo do konačnog uspjeha. Sami učesnici tih programa nisu se mogli kasnije izjašnjavati u javnosti jer bi se izlagali sudskim tužbama zbog strogih pravila ugovora koje su bili prisiljeni potpisati. Namještanje televizijskih takmičenja samo je odraz sveukupne situacije koja vlada u čitavom svijetu. Lažiranje i obmanjivanje jednako je prisutno u sportu, ekonomiji, kulturi i politici. Ono postaje zajedničkim nazivnikom samo naizgled različitih društvenih sustava. Jednako kao u Hrvatskoj manipulira se javnošću i u Americi, Kini, Rusiji i Japanu. Na taj način se ostvaruje kontrola i pasiviziranje građana.

Razvoj moderne tehnologije iz dana u dan povećava mogućnosti manipulacije i kontrole koje sežu tako daleko da s pravom možemo početi propitivanje virtualnosti svijeta u kojem se nalazimo. Nedavno usavršena kompjuterska tehnologija televizijskog snimanja omogućava direktne intervencije i prilikom direktnog prijenosa. Na primjer, uz pomoć odgovarajućeg programa bez većih problema se može obilježiti određena osoba i ona se neće vidjeti unatoč tome što je uistinu prisutna. Gledateljima će se na taj način kao autentična stvarnost moći prikazati potpuna fikcija. Uistinu je zastrašujuće na što sve nisu spremni oni koji vladaju kako bi uspjeli održati svoju dominaciju. U tim nastojanjima podređivanja velike većine drugih nema nikakve milosti spram onih koji počnu propitivati stvorenu iluziju ili u javnost iznesu podatke o manipulacijama i lažima. Sjetimo se samo Juliana Assangea i njegovog projekta Wikileaks u kojem su objavljeni tajni dokumenti koji kompromitiraju veliki broj država i političara širom svijeta. Ti podaci su sustavno obezvrjeđivani i ignorirani, a nedugo nakon njihovog objavljivanja počeo je sa sudskim proganjanjem Assangea. Ograničeno mu je kretanje i Amerika ga na svaki način želi uhvatiti kako bi mu sudila zbog objavljivanja državnih tajni.

Sličnu, ali ne tako drastičnu, sudbinu je prije desetak dana doživjela i njemačka ministrica Kristina Schroder koja se usudila postaviti pitanje o opravdanosti dodjeljivanja muškog roda Bogu. Zašto je potrebno ljudima nametati predodžbu Boga kao starog, po mogućnosti bradatog, muškarca? Riječ je o biću koje izlazi izvan okvira dualnosti ovog svijeta i neopravdano ga je karakterizirati unutar okvira spolnih stereotipova. Nakon ovakvog istupa, ova mlada ministrica bila je izložena grubima napadima ostalih političara, te si je time vjerojatno zapečatila daljnju političku karijeru.