Kad ujutro zazvoni budilica i probudimo se iz snova, zasigurno nam treba neko vrijeme kako bi ponovno ušli u svoje fizičko tijelo i započeli još jedan radni dan. U neku ruku ispadne da smo u tim trenucima najbliži svojoj pravoj nematerijalnoj prirodi. No, nažalost, vrlo skoro već sjedimo uz prvu jutarnju kavu i počinjemo živjeti uobičajenu svakodnevnicu. Iako će velika većina ljudi prilikom razgovora isticati važnost duše i postojanje viših nivoa postojanja, preživljavanje i plaćanje računa nas tjera na potpuno drugačije koncipiranje uobičajenih aktivnosti. Svemu tome su svoj doprinos dale i prevladavajuće svjetske religije koje u na prilično birokratski način vjernike dovode u red u skladu s poznatom krilaticom „strpljen spašen“. Na kraju su svi strpljeni, a nitko nije spašen. S vremena na vrijeme u svijet duha nas znaju vratiti vijesti koje dolaze iz područja znanstvenih istraživanja. Moderna znanost itekako koristi ideje koje su u prošlosti bile ekskluzivno pravo ezoterijskih grupa. U prvi tren nam se može učiniti kako se novi znanstvenici puno više referiraju na različite duhovne tradicije iz prošlosti nego li na postulate svoje profesije.

Znanstvenici na Sveučilišnom koledžu u Londonu su tako izmislili prvu eksperimentalnu metodu induciranja izvantjelesnih iskustava. Riječ je o jedinstvenom načinu stvaranja iluzije koja omogućava zdravim ljudima doživjeti izlazak iz svog tijela. Priče o izvantjelesnim iskustvima do sada su spadale su u domenu okultnog, a ovo je po prvi puta da se tom temom pozabavila znanost. Inače, izvantjelesno iskustvo se definira kao iskustvo u kojem osoba koja je budna vidi svoje tijelo s lokacije izvan svog fizičkog tijela. O njemu znaju svjedočiti pacijenti čije su funkcije mozga bile poremećene zbog moždanog udara, epilepsije ili predoziranja drogom. Isto tako takva stanja se povezuju i s traumatskim iskustvima poput automobilskih nesreća ili utapanja.

Zvuči nevjerojatno, ali prosječno svaki deseti čovjek doživi izvantjelesno iskustvo barem jednom tijekom života. Postojanje takvih iskustava nužno povlači pitanja o odnosu između ljudske svjesnosti i tijela., na koja su odgovore davali brojni teolozi, filozofi i psiholozi. Iako su se izvantjelesna iskustva često događala i u kliničkim uvjetima, ona su do danas ostala velikom zagonetkom za sve znanstvenike. Novosmišljena iluzija koja inducira takva iskustva mogla bi značiti veliki preokret. Znanstvenici koji su na njoj radili ističu kako je vrlo skoro moguća i komercijalna primjena svega što su izmislili. Svatko tko to želi na taj način bi bio u stanju projicirati samog sebe u virtualnog lika koji bi s njima bio povezan. Na taj način bi ljubitelji video igrica  bili stvarno prisutni u njima i uživali u do sada nezamislivim trodimenzionalnim iskustvima. Iluzija koja inducira izvantjelesno iskustvo stvara se preko posebno napravljenih video ekrana koji se stavljaju poput naočala pred oči. Pomoću njih se stvara stereoskopska 3D slika koja stvara dojam kao da osoba gleda samu sebe sjedeći malo iza svojih leđa. Nakon što se to postigne, moguće je vršiti projiciranja na veće daljine. Prilikom eksperimenata koji su do sada provedeni svi ispitanici su uspjeli „izaći iz svojih tijela“.

Na prvi pogled ove vijesti o umjetno induciranim izvantjelesnim iskustvima zvuče sjajno. Za nešto malo novca svatko će biti u prilici iskoračiti iz svog tijela i gledati ga iz lebdeće perspektive. Na taj način ćemo se svi dobro zabaviti i usputno uvjeriti kako osim ove materijalne postoje i druge dimenzije življenja. A tek ona ideja o komercijalnoj eksploataciji kroz nove generacije kompjuterskih igrica? Rijetko tko će odoljeti da uistinu uđe u virtualni svijet i otkrije kakva ga sve čuda tamo čekaju. Druženje sa Spidermanom i bliski kontakti s Larom Croft su samo neka od njih. Možda nismo daleko od vremena u kojima će se komercijalno organizirati i turistička izvantjelesna putovanja na druge planete. Broj mogućnosti je jednostavno beskonačan.

No, sve ima i svoju drugu, mračniju stranu, pa tako i umjetno inducirana izvantjelesna iskustva. Ulaskom u dvadeset prvo stoljeće svjedočimo gotovo svakodnevnom sužavanju sloboda običnih malih ljudi. Pod izlikom zaštite sigurnosti od strane različitih terorista i kriminalaca, države si posvuda uzimaju pravo da interveniraju u njihovu privatnost. Sa svih strana nas snimaju kamere, naši telefonski razgovori se prisluškuju, a kontrolori prate naša kretanja po Internetu. Naravno, sve je to za naše dobro. Stvaranje virtualnog svijeta za privlačenje astralnih tijela ljudi pruža mogućnost ostvarivanja dodatne kontrole. Do sada su nam uz pomoć politike i masovne potrošnje manipulirali umom i emocijama, kroz nekvalitetnu hranu nam u tijelo unosili štetne sastojke, a u budućnosti će nam zarobiti i dušu. Jer kad se jednom stvori navika ulaženja u takve umjetne svjetove, rijetko tko će biti u stanju iz njih izići. Riječ je o nekoj vrsti velikog nematerijalnog labirinta koji izvana izgleda sjajno, no iznutra krije jad i bijedu. Iako većina ljudi toga još nije svjesna, svijet Matrixa je odmah iza ugla.