Nakon Mjeseca i Sunca, Venera je najsjajnije nebesko tijelo na nebu. Već od davnih vremena ona je budila zanimanje svojom pravilnošću kretanja. Naime, ukoliko se unutar kruga Zodijaka označe njezine konjunkcije sa Suncem dobiva se lik s pet ravnomjerno raspoređenih točaka, od kojeg se jednostavnim spajanjem kreira petokraka zvijezda. Zbog toga nije uopće čudno što su u prošlosti Veneru još nazivali i Jutarnjom i Večernjom zvijezdom, ovisno o tome da li je izlazila ispred ili zalazila iza Sunca. Kada se pogledaju kompjuterske simulacije Venerine putanje, oblici koji nastaju podsjećaju na ružu, jabuku i srce. Sva tri spomenuta oblika često su korištena kroz povijest ezoterije i na taj način uspostavljala različite simboličke povezanosti upravo s Venerom.

Venerina petokraka zvijezda koja opisuje njezine konjunkcije sa Suncem vraća se svakih osam godina na početno mjesto, uključujući retrogradni pomak za stupanj ili dva. Na taj način ona vrlo precizno opisuje određenu dinamiku uzdizanja svijesti tokom dužih perioda. Točnije rečeno, krakovima Venerine zvijezde treba 1250 godina da opišu puni krug. Unutar ciklusa ovog posebnog planeta postoji zanimljiva pravilnost vezana uz omjer broja konjunkcija i godina koje su potrebne da se ciklus vrati na početak. Podijelimo li 8 godina s 5 konjunkcija dobiva se izuzetno značajan broj 1.6, označen grčkim brojem fi i nazvan takozvanom „božanskom proporcijom“. Taj isti broj dobivamo ako podijelimo broj dana Venerinog obilaska oko Sunca s brojem dana u godini (584 : 365 = 1.6).

„Božanska proporcija“ se smatra nekom vrstom božanske formule unutar prirode. Zbog svoje velike važnosti korištena je prilikom gradnji velikog broja svetih građevina širom svijeta, od egipatskih piramida, preko grčkog Partenona, pa sve do gotičkih katedrala. U matematici „božanska proporcija“ prisutna je poznatom Fibonaccijevom nizu: 0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144, 233, ...  Podijelimo li bilo koja dva susjedna broja u ovom nizu rezultat će uvijek biti famozni broj 1.6. Kroz različita istraživanja „božanska proporcija“ je raspoznata kao osnovni model organizacije kako prirode tako i ljudskog tijela. U svojoj poznatoj skici Vitruvijskog čovjeka Leonardo da Vinci jasno prikazuje povezanost proporcija čovječjeg tijela s petokrakom zvijezdom, koja ujedno simbolizira i Venerino kretanje po nebu.

Majanski kalendar o kojem se raspravlja na sve moguće i nemoguće načine kao osnovno polazište uzima Venerino kretanje po nebu i njezino obilaženje oko Sunca za 584 dana. Ostalo je zabilježeno da su pripadnici ovog drevnog naroda računali preciznost Venerinog kretanja s fascinantnom točnošću, ostvarujući preciznost korekcije jednog dana unutar 6000 godina. Njihovo brojanje prolaženja vremena završava u godini kada je Venera u razmaku od 8 godina po drugi puta prešla preko Sunca. Sljedeći takav prelazak čovječanstvo će trebati čekati sve do 2117. godine. U majanskoj ikonografiji Venera je itekako važna za razumijevanje vremena u kojem živimo, čak toliko da aktualni kalendar koji se polako približava kraju simbolički počinje njezinim rađanjem 11. kolovoza 3114. prije Krista.

Venera je neraskidivo povezana i s mitom o Quetzalcoatl, poznatim srednjoameričkim božanstvom koje je sišlo s neba u obliku pernate zmije. U mitu o Quetzalcoatlu on odigrava sličnu ulogu kao Isus Krist, te na kraju doslovce odlazi na taj planet obećavajući kako će se ponovno vratiti ljudima. U različitim tradicijama on je bio poznat kao bog Jutarnje zvijezde koji je između ostalog ljudima podario i kalendar. Quetzalcoatlova Venera u mnogo čemu je pandan Betlehemskoj zvijezdi Isusa Krista koja je obilježila početak njegove misije. Zbog svega toga nije nimalo čudno što neki prelazak Venere preko Sunca vide i kao nagovještaj rođenja novog svjetskog Spasitelja.