Kada je u svom javnom istupu nevješto nastojao opravdati neobjavljivanje fotografija mrtvog tijela Osame bin Ladena američki predsjednik Barack Obama napomenuo je kako zna da u ovo što govori neće povjerovati pristalice teorije zavjere. Odmah nakon toga je napomenuo i to da njega takvi ljudi i ne zanimaju, čime je samo još dodatno potvrdio svoja strahovanja od svih onih koji su prestali vjerovati u ono što im političari poput njega pokušavaju servirati kao nepobitne činjenice. U svijetu kojem pripadamo više je nego očigledna podjela na manjinu koja tim svijetom upravlja i većinu koja e nalazi u podređenoj ulozi i pri tome služi interesima manjine koja je na vlasti. Ta podjela postoji od najranijih civilizacija, s tom razlikom da sada sve veći broj ljudi postaje svjestan zamke u kojoj se nalazi. Sam pojam teorije zavjere po prvi puta se pojavio 1909. godine. U samom početku je označavao neutralni izraz koji se odnosio na različite načine ilegalnog udruživanja u svrhu provođenja kriminalnih radnji. Tek tokom šezdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme snažnog građanskog bunta protiv državnih uprava, teorija zavjere ulazi u okvire koje joj danas pripadaju. Otada pa nadalje pod tim pojmom se podrazumijevaju tajne vojne, političke i bankarske aktivnosti provedene u svrhu krađe moći, novca i slobode običnih ljudi. U pokušajima da diskreditiraju sve veći broj kritika koje su počele dolaziti sa svih strana državne strukture su uz pomoć svojih informacijskih i medijskih servisa počele u javnosti prikazivati teoretičare zavjere kao opsesivne i iracionalne tipove koji nemaju pametnijeg posla od neutemeljenog optuživanja ljudi koji su na vlasti. Kada je svojedobno Barack Obama naslijedio Busha juniora, svi su slavili veliku promjenu unutar američke politike i euforično najavljivali budućnost bez ratova. Taj je isti Obama, iako nije ispunio obećanje i ukinuo ilegalni zatvor u Guantanamu, po kratkom postupku uskoro 2009. godine dobio Nobelovu nagradu za mir. Obrazloženje je bilo da je dobiva  „zbog njegovih iznimnih nastojanja za jačanjem međunarodne diplomacije i suradnje među ljudima“. Mora se priznati da nakon nedavne spektakularne akcije američkih komandosa u Pakistanu i ove riječi dobivaju jednu dodatnu dimenziju koja relativizira smisao dodjeljivanja takvih nagrada. Isto tako, kada se pogleda nedavni „atentat“ na Osamu bin Ladena nije teško ne zamijetiti kako je strategija manipuliranja javnošću bila ista kao i kod napada na tornjeve u New Yorku. Ne treba biti neki posebni teoretičar zavjere da bi se uočio niz nelogičnosti u podacima koji su prezentirani neposredno nakon spektakularnog ubojstva. Na primjer:

-         Za ljude iz pratnje i samog Osamu bin Laden prvo je rečeno kako su pružali oružani otpor, a kasnije se pokazalo da su bili nenaoružani. Glavni terorist svijeta bez oružja? Kako je to moguće?

-         Prikazani su televizijske snimke u kojima se bin Laden obraća svjetskoj javnosti. Iako je poznata činjenica da je on u zadnje vrijeme osijedio, na snimkama je sa crnom kosom I bradom. To je objašnjeno njegovim navodnim bojanjem kose i brade.

-         Nakon ubojstva američki vojnici su navrat nanos bin Ladenovo tijelo bacili u more i time uklonili krunski dokaz da su uopće ubili vođu terorista. Kako racionalno opravdati ovakvo ponašanje?

-         Obama neposredno nakon likvidacije bin Ladena kaže kako Amerika posjeduje snimke njegovog mrtvog tijela, no neće ih objaviti jer ne žele uznemirivati javnost. Podsjetimo se da je prilikom smaknuća Sadama Husseina na televizijama puštana snimka njegovog vješanja i tom prilikom nitko nije brinuo zbog trauma koje bi ona mogla ostaviti na gledatelje.

Nabrajanje nelogičnosti moglo bi ići u nedogled. Stvarno ne treba biti nikakav poseban teoretičar zavjere da se uoči kako čitava priča ima velikih pukotina. Dodamo li tome i ne tako poznatu činjenicu o prijašnjoj povezanosti Osame bin Ladena sa CIA-om, za koju je radio kao agent, odlazak ove zagonetne osobe s pozornice svjetske povijesti zasigurno će još dugo ostati priličnom misterijem. Nelogičnostima opterećeno rušenje tornjeva u New Yorku 2001. godine je poslužio kao povod za pokretanje „globalnog rata protiv terorizma“ koji je kasnije doveo do napada na Afganistan i Irak. Sada smo opet suočeni s jednako nelogičnim scenarijem ubojstva vođe terorista. Ne moramo biti teoretičari zavjere da si postavimo pitanje: Što su nam još pripremili u neposrednoj budućnosti?