Velik dio mitologija bio je posvećen kornjačama. Na Istoku oklop je bio simbol neba, a četverokut s donje strane je predstavljao zemlju. Kornjača je bila životinja čija čarolija je ujedinjavala nebo i zemlju. Kornjača je stvorenje koje svoj okrugli oklop  svuda naokolo nosi sa sobom, poput neba, a donji dio joj je ravan, poput zemlje. Sa profilom koji nalikuje planini, i naizmjeničnim pokretima svojih nogu, izgleda poput slike neba i zemlje koji se tijekom godine stalno mijenjaju. Rani kršćani na Zapadu kornjače baš i nisu voljeli, i tijekom rata smatrali su ih  simbolima sila zla. U Grčkoj su nekada smatrali kako su kornjače stanovnici pakla. No zato, poput Kineza, Indijanci imaju legendu o tome kako «svijet nose četiri slona koji stoje na divovskoj kornjači.» Nakon što je od nekog zapadnog znanstvenika čula jasno objašnjenje o stvaranju svijeta, jedna je stara Indijanka rekla kako je on potpuno pogriješio, i kako svijet nosi divovska kornjača. Kada ju je znanstvenik upitao što se nalazi ispod kornjače, ona je odgovorila, «Naravno, riječ je beskrajnoj gomila kornjača, jedna navrh druge.»

Izgleda da kornjače, poput božanstava, imaju zavidnu otpornost prema starenju, pa su tako postale simboli dugovječnosti. Njihova povezanost sa zemljom i nebom učinila ih je prirodnim sredstvom za divinaciju. Kornjače su također i simboli besmrtnosti, te ih smatraju privremenim staništem duša koje kroz niz života putuju do nirvane. Kornjaču smatraju drugom inkarnacijom moćnog boga Višnua iz Hindu religije. Nakon velikog potopa, koji nastaje svakih četiri bilijuna godina i rastapa zemlju, Višnu se preobražava u veliku kornjaču. Na leđima on nosi brod u kojem bogovi i demoni miješaju neophodne elemente za nanovo stvaranje zemljine kugle. Kada se je zemlja, nakon tisuću godina nanovo rodila, kornjača ostaje na mjestu, a na njenim leđima stoji veliki slon koji podržava planet.

Kornjača je obalno biće koje koristi i kopno i vodu. Sva obalna područja povezana su sa vratima Vilinskog kraljevstva. Ponekad je kornjača čuvarica vrata. Često ih možemo vidjeti kao znak vilinskih ugovora i obećanja vilinskih nagrada. Japanska bajka o Urashimi govori o čovjeku koji štiti kornjaču od nekih dječaka koji su joj smetali. Za nagradu, kornjača odvodi Urashimu da upozna Kralja oceana i on ženi kraljevu lijepu kćer. U Nigeriji, kornjača je bila simbol ženskih spolnih organa i seksualnosti. Za Indijance, povezivali su je sa mjesečevim ciklusom, menstruacijom, i snagom ženskih energija. Na nekim kornjačama ima sveukupno trinaest oznaka i dijelova. U mjesečevom kalendaru ima trinaest punih mjeseca ili trinaest mladih mjeseca, naizmjenično svake godine. Mnogi vjeruju kako je baš tu izvor asocijacija sa ženskim energijama. Kornjača simbolizira prvobitnu majku i Majku zemlju.

U modernoj Kini kornjači pripisuju razna značenja. Smatraju je, uz zmaja, feniksa i kimeru,  jednom od četiri božanske životinje. U hramovima ju obožavaju. Za vrijeme festivala ili velikih obiteljskih događanja kornjače od brašna se daju kao dar. Ipak, izraz kornjača koristio se i kao prosta riječ, a tajvanski izraz za kockare koji su «izgubili svoju košulju» prevodi se kao «lupanje kornjača». Osim što kockari vjeruju kako će im jedenje kornjače od brašna pokvariti sreću, u današnjoj Kini kornjače imaju još brojne loše konotacije. Zapravo, kada ljudi danas jedan drugoga psuju, prva stvar koja se može čuti je «kornjačino jaje» ili «kornjačin unuk». Unatoč tome, lik kornjače kao duhovne životinje duboko je usađena u ljudsku svijest. Jedan drevni tekst upozorava svoje čitatelje da se ne ponašaju grubo kada love kornjače i da uvijek prvo izvedu odgovarajuću ceremoniju u znak obožavanja. Također, postoje i mnoge legende o tome kako su oni koji su ubili kornjaču na kraju postali nesretni. Uobičajeno budističko suzdržavanje od ubijanja životinja razvilo se u budističku ceremoniju puštanja kornjača. Kornjače nas podsjećaju kako put do neba vodi kroz zemlju. U Majci zemlji nalazi se sve što trebamo. Ona će se za nas brinuti, štititi nas, njegovati nas, sva dok mi činimo isto za nju. Kako bi došlo do toga, trebamo usporiti i povisiti našu senzibilnost. Trebamo vidjeti međusobnu povezanost svih stvari koje nas okružuju. Kao što se kornjača ne može odvojiti od svog okopa, tako se ni mi ne možemo odvojiti od onoga što činimo zemlji.