Grupa znanstvenika vođena slavnim francuskim pomorskim arheologom Franckom Goddiom objavila je da su pronašli zdjelu, koja datira između kasnog 2. stoljeća prije Krista i ranog 1. stoljeća poslije Krista, u kojoj je urezan zapis za koji oni vjeruju da bi mogao biti prvo spominjanje Krista. Ako se riječ Krist odnosi na biblijskog Krista kao što se i nagađa, onda otkriće može pružiti dokaze kako su kršćanstvo i paganizam u stara vremena povremeno bili isprepleteni. Potpuni zapis na zdjeli kaže “DIA CHRSTOU O GOISTAIS,“ što je ekipa koja je radila na iskopavanju interpretirala ili kao „po Kristu čarobnjaku“, ili „čarobnjak po Kristu.“ „To bi se zaista moglo odnositi na Isusa Krista, jer je on prije svega bio zastupnik bijele magije,“ rekao je Goddio, suosnivač oksfordskog centra za pomorsku arheologiju. On i njegovi kolege taj su predmet našli tijekom iskopavanja podvodnih ruševina drevne aleksandrijske luke. Egipatska lokacija također uključuje sada potopljeni otok Antirhodos, gdje je možda bila smještena Kleopatrina palača. I Goddio i egiptolog David Fabre, član evropskog instituta za podvodnu arheologiju, misle kako je „mag“ možda pomoću zdjele izvodio rituale predviđanja. Matejevo evanđelje spominje „mudrace“ ili Mage, za koje se smatra kako su u drevnom svijetu bili vrlo utjecajni. Prema Fabreu, zdjela je vrlo slična onoj prikazanoj u dvije ranije egipatske statuete od zemljanog posuđa za koje se smatra kako prikazuju ritual proricanja. Takvo proricanje  je poznato u Mezopotamiji vjerojatno još od 3. stoljeća prije Krista. Prorok tumači oblike koje poprima ulje naliveno u šalicu s vodom a služi se i priručnikom. Ta osoba ili medij zatim pada u halucinantni trans kada proučava ulje u šalici. On zatim vidi božanstva, ili natprirodna bića koje zazivaju kako bi od njih dobili odgovor u vezi s budućnosti. Mag je tada mogao upotrijebiti zapis na zdjeli kako bi ozakonio svoje natprirodne moći prizivajući Kristovo ime, teoretiziraju znanstvenici. Vrlo je vjerojatno da su u Aleksandriji bili svjesni Isusovog postojanja i njegovih legendarnih čuda, kao što je pretvaranje vode u vino, stvaranje hljebova, brojnih ozdravljenja i same priče o uskrsnuću. Drugi istraživači ponudili su drugačije tumačenje zapisa u zdjeli tanjih stijena, koji su nastali nakon što je zdjela već bila ispečena, pošto je glazura bila skinuta tijekom tog procesa. Berth Smith, profesor klasične arheologije i umjetnosti na sveučilištu u Oxfordu, predlažu da bi zapis mogao biti i posveta ili dar, nekog Chrestosa nekoj vjerojatno religijskoj zajednici zvanoj Ogoistas. Klaus Hallof je još istakao kako povjesničari koji su djelovali u to vrijeme ili odmah nakon, poput Strabona ili Pausaniasa, i navode boga  „Osogo“ ili „Ogoa“ pa bi na zdjeli  mogao biti neki oblik tog imena mogao biti. Čak je moguće da se zdjela odnosi i na Isusa Krista i na Osogoa. Fabre je zaključio kako treba zapamtiti da je paganizam, judaizam ili kršćanstvo u Aleksandriji nikada nisu razvili u izolaciji. Svi ovi oblici religija razvili su magične prakse koja je zavodila kako ponizne članove pučanstva, tako i većinu dobrostojeće klase. Baš u Aleksandriji je stvorena nova religijska konstrukcija kako bi predložila rješenja za problem čovjeka, iz Božjeg svijeta. Dokaz su kultovi boginje Izide, Mitrine misterije, rano kršćanstvo.