Znanstvenici se na sve načine trude da ljudima koji pate od depresije pomognu kako bi shvatili da žive u jednom prekrasnom svijetu. Pri tome je izrazitu originalnost pokazao dr. Thomas Schlaepfer, profesor psihijatrije sa Sveučilišta u Bonnu. On je sa svojim timom došao na ideju stimuliranja različitih dijelova mozga s ugrađenim elektrodama. Uz pomoć neurostimulatora i par žičica ubačenih u mozak kroz dvije sitne rupe na lubanji tri pacijenta ovi njemački znanstvenici su, prema vlastitim riječima, ostvarili vrlo zapažene rezultate. Svi pacijenti prilikom stimuliranja nisu osjetili nikakvu nelagodnost, ali su zato odmah nakon eksperimenta promijenili svoje ponašanje i počeli planirati ugodne aktivnosti za budućnost. Tako je jedan od njih odmah isti dan otišao posjetiti svoju omiljenu katedralu, a drugi se dobro zabavio kuglajući s prijateljima, što pod udarima depresije nije radio zadnjih 12 godina. Dakle, sve je vrlo jednostavno. Patite li od depresije i lošeg raspoloženja, dovoljno je ugraditi si par elektroda u glavu i sve se odjednom dolazi na svoje mjesto. Ova i slične znanstvene izmišljotine tjeraju nas da razmislimo tko će sve živjeti na našem planetu. Dosadašnja podjela na biljke, životinje i ljude već odavno je zastarjela i traži temeljitu reviziju. Na neki način prve intervencije u strukturu ljudskog tijela započele su s estetskom kirurgijom i silikonima koji su se ugnijezdili tamo gdje je potrebno. Suptilniji, ali još uvijek primitivan, način modificiranja tijela i uma vezan je uz ubacivanje različitih elektronskih uređaja. Elektrode dr. Schlaepfera samo su jedan od brojnih primjera. Osim tih elektronikom obogaćenih ljudi u bliskoj budućnosti će se stvoriti i posebne grupe genetski modificiranih ljudi. Ovisno o svojim platežnim moćima roditelji će svojoj djeci priskrbiti kvalitete koje će smatrati poželjnima. Nekoliko intervencija u genetsku strukturu i dijete će imati vrlo snažan imuni sustav, ili pak visinu potrebnu za centra u NBA ligi. Tu svakako moramo spomenuti i kloniranu djecu koju trenutno nastoje kreirati različite ekscentrične sekte, no u budućnosti će im se sigurno priključiti i etablirane institucije. Uz ljude već paralelno egzistiraju i različiti oblici umjetne inteligencije. Čujemo da je japanski istraživački tim iz Osake konstruirao humanoida koji u svemu vjerno oponaša malo dijete. Robot nazvan CB2 se kreće poput stvarnog djeteta u dobi između jedne i tri godine, visok je 130 cm, težak 30 kg, gestikulira i puže po podu. Minoru Asada, profesor na Sveučilištu u Osaki, je objasnio kako je CB2 napravljen u svrhu boljeg proučavanja razvoja prave djece. Preko kontakta s malim robotom znanstvenici se nadaju da će doznati više o tome kako djeca uče govoriti, raspoznaju pojedine objekte i općenito komuniciraju s roditeljima. Ipak, samo po sebi se nameče pitanje zar znanstvenici nisu mogli naučiti više o djeci kroz kontakt sa samom djecom i ne stoje li iza konstruiranja robota djeteta i neki drugi planovi. Potvrda za takve pretpostavke stiže iz Engleske gdje su znanstvenici u Dundeeu obznanili kako planiraju stvoriti pravo "robotsko selo" u svrhu proučavanja kako se unutar društva stvaraju različite kulture. U sklopu tog projekta na Sveučilištu u Abertayu će tokom sljedeće četiri godine 60 minijaturnih robota biti organizirano u grupe i programirano za međusobnu interakciju. Znanstvenike zanima što će se sve događati među robotima i da li će doći do bilo kakvih neočekivanih načina ponašanja. Unutar programa unesenih u robote biti će i oni povezani uz kopiranje tuđeg ponašanja. Za očekivati je da će uzastopno kopiranje dovesti do određenih odstupanja od početnih modela i stvaranja novih koji će biti robotskog a ne ljudskog podrijetla. Znanstvenici koji učestvuju u istraživanju objašnjavaju kako će na taj način doznati više o stvaranju novih kultura i njihovih posljedica za ljude, životinje ili umjetnu inteligenciju. Prema onome kako su zamislili svoj projekt očigledno je da njih najviše zanima upravo ono što stavljaju na zadnje mjesto. Budućnost neminovno donosi potrebu što skladnijeg uređivanja suživota robota i ljudi. U suprotnom ni jednima ni drugima neće biti lako.