Na našim kioscima nedavno je pojavio popularni ezoterijski časopis s naslovnicom na kojoj se čitateljima nudi za dar moćni amulet pod imenom Marijina ruka. Pri tome ih se pokušava uvjeriti kako će ih on zaštititi od negativnih sila i uroka, donijeti blagostanje i veselje u njihove živote. Iako je već na prvi pogled svima jasno kako je riječ o jeftinom marketinškom potezu kako bi se u carstvo lažnih proricatelja budućnosti privukli i naivni potrošači koji se deklariraju kao kršćani, sama Marijina ruka u mnogo čemu ilustrira aktualne trendove prekrajanja starih simbola i njihovog korištenja u drugačijem kontekstu. Kad bi se na ulici upitali slučajne prolaznike znaju li što je Marijina ruka, velika je vjerojatnost da nijedan od njih ne bi raspoznao njezinu simboličku zaštitničku vrijednost. Razlog je vrlo jednostavan, jer ono što nude trgovci amuletima širom svijeta je poznato kao Fatimina a ne Marijina ruka. Naziv je izmijenjen iz već spomenutih razloga.

Amajlija Marijina ruka koristi se unutar tradicije levantinskih kršćana koji su u islamskom okružju preuzeli famoznu Fatiminu ruku i prilagodili je svom svjetonazoru.Na sličan način su u kršćanstvo pod imenom pojedinih svetaca uključivani i različiti bogovi iz paganskih tradicija. Većina važnih godišnjih praznika održavala se u vrijeme svetih rituala iz prošlosti, pa se čak i Isusova biografija simbolički prekrajala u svrhu u skladu s obožavanjem nebeskih tema. Vremena se mijenjaju, no ljudi ostaju isti. U svrhu postizanja svojih interesa s neopisivom lakoćom će oni koji žele vladati prigrabiti tuđe vrijednosti i uklopiti ih u svoj aktualni scenarij. Toj praksi će se jednako prikloniti kako duhovnjaci, tako i predstavnici političke i poslovne elite. Ništa više nije sveto.

Vratimo se ponovno našoj dragoj Marijinoj ruci. Potražimo li njeno prvo pojavljivanje moramo se vratiti u drevnu Mezopotamiju koja se prostirala na području današnjeg Iraka. Tamo su se pojavile amajlije koje su prikazivale ruku boginje Inane. Ova moćna boginja je bila sposobna ukloniti sve negativne utjecaje i u živote ljudi donijeti veselje i ljubav. Simbolika se nastavila i u staroj Grčkoj gdje se naziv promijenio u Afroditinu ruku. Baš kao i Inana, Afrodita je bila boginja ljepote i ljubavi. Njezina ruka je štitila brak i porodicu, a mladim ženama donosila sigurnost pri začeću i održavanju trudnoće. U Egiptu se ustalio običaj prikazivanja ruke s okom u sredini. Spomenuto oko je simboliziralo boga Horusa, Izidinog i Ozirisovog sina. Na taj način se isticala pozitivnost zaštitničkog utjecaja roditelja nad svojom djecom i potencirao sklad u porodici.

Svima poznati naziv Fatimina ruka pojavio se s uključivanjem amajlije u islamsku tradiciju. Samo ime dolazi od Fatime Zahre, kćerke proroka Muhameda. Kroz kontakte s arapskim zemljama Židovi su vrlo brzo preuzeli običaj korištenja Fatimine ruke. Za razliku od Arapa koji su u ovoj amajliji tražili samo zaštitu od loših utjecaja, Židovi su Fatiminoj ruci pridružili i simboliku usmjeravanja pažnje na božansku prisutnost i nazvali je hamsom. Pet prstiju predstavlja ovdje pet osjetila koji su okrenuti prema nebu i odvajaju se od tjelesnog i materijalnog. Umjesto senzualnih boginja Inane i Afrodite sad se štuje apstraktni bog koji se kriva negdje na nebeskim visinama. Hamsa je ušla i u mističnu kabalističku simboliku, postavši svetim simbolom uzdizanja svijesti.

Vremenom su se profilirale različite varijante Fatimine ruke. Kad bi bila prikazana s raširenim prstima, ona je rastjerivala zle sile, dok su obrnuto stisnuti prsti označavali prizivanje dobre sreće. Rastjerivanje zlih sile uobičajeno se povezivala s urokljivim pogledima, fenomenom koji se povlačio od davnih vremena. Ljudi koji su imali izražajne oči, ili oči boje koja nije bila uobičajena u određenim krajevima, etiketirani su kao da imaju mračne moći i mogu drugima donijeti lošu sreću. Fatimina ruka spriječavala bi prodiranje urokljivih pogleda, te se zbog toga smatrala vrhunskom zaštitom. Egipatsko Horusovo oko koje se na nju stavljalo pojačavalo je neutraliziranje ljudskih zlih pogleda i na taj način vlasnika amajlije činila neranjivim.

Brojni simboli koje uobičajeno koristimo u našim životima u pravilu imaju svoju prošlost i sežu u drevna vremena. Dolazeći kontakt s njima mi dolazimo i u kontakt sa svima onima koji su ih koristili. Svi oni koji su iskoristili ponudu na početku teksta spomenutog ezoterijskog časopisa uz Marijinu ruku su dobili i onu Fatiminu, Afroditinu i Inaninu. Nismo baš sigurni da su se svi oni željeli rukovati s tolikim brojem boginja, no vjerojatno su se bar na trenutak osjetili važnima i zaštićenima. Tu zaštićenost će možda u nekoj bliskoj budućnosti dodatno platiti nazivajući neku ezoterijsku telefonijsku liniju gdje će im biti ponuđeni dodatni rituali za sretan život. Očigledno je da nam za stvaranje promjena u ovom svijetu trgovine iluzijama trebaju neki novi autentični simboli koji nam definitivno neće biti ponuđeni izvana. Možda u jednom trenutku možemo sami sebi pružiti ruku i probuditi se sna u kojem nas iskorištavaju