U nekim davnim vremenima put do prosvjetljenja je bio vrlo jasan s brojnim uočljivim putokazima. Unutar različitih zajednica postojali su kompetentni učitelji kojima se moglo vjerovati, a oni pri tome nisu ovisili o honorarima od prodaje knjiga. Već u ranom djetinjstvu svakome je određivana prikladna duhovna praksa unutar koje je mogao najbrže rasti. Ovisno o porodičnoj pripadnosti preuzimala se striktno duhovna ili svjetovna uloga. Izabrani pojedinci u ranoj dobi su odlazili u ašrame i samostane kako bi tamo ubrzali uzdizanje svjesnosti, a ostali bi se posvećivali svojim društvenim ulogama i s dolaskom starosti usamljivali i usmjeravali prema bogu. Sve je bilo jako dobro uređeno i strogo kontrolirano.

Sada je situacija potpuno drugačija. U svijetu gdje preko dvije trećine stanovništva živi u posvemašnjem siromaštvu, ona jedna trećina situiranih ima vremena za razmišljanje o prikladnoj duhovnoj praksi i individualnom putu uzdizanja svijesti. Za razliku od prije, taj put nam nije izvana određen i mi sami moramo odabirati putokaze koji će nam pomoći da ne zalutamo. Duhovni učitelji koji nam se nude preko Interneta i ezoterijskih časopisa vrlo često su sve samo ne pouzdani, baš kao i televizijska proročišta koja svoje usluge naplaćuju po minutama čekanja na uključivanje.

Prije ili kasnije kod većine ozbiljnijih duhovnih aspiranata, osim možda onih koji misle da će do prosvjetljenja doći uz pomoć neke čarobne tablete ili biljke, pojavljuje se potreba za prakticiranjem nekog oblika meditacije. No, kako pronaći onu pravu. Velika većina modernih meditanata tokom svoje potrage za odgovarajućom dobitnom kombinacijom iskušava sve i svašta i na kraju odustaje od bilo čega. Razlog tome je što moderni način života jednostavno nije usklađen s tehnikama koje su formulirane u prošlosti dok su uvjeti egzistencije bilo potpuno drugačiji. Uporno ponavljanje neprikladnih mantri praćeno neprirodnim zadržavanjem daha čak štoviše može rezultirati štetnim posljedicama.

Mark Thorton u svojoj knjizi o meditaciji ističe osam pravila koja je čine uspješnom. Prvo je da ona treba biti relaksirajuća. Do središta našeg bića je moguće doći jedino ukoliko se pri tome uspijemo potpuno opustiti na svim nivoima postojanja. Meditacija je suprotna od truda, ona je poput uranjanja u ugodnu kadu s toplom vodom i mjehurićima. Njezino prakticiranje nam treba biti ugodno. Putovanje do oceana mira je lagano, jer u suprotnom, ako se moramo boriti kako bi do njega došli, definitivno nećemo biti mirni kad jednom stignemo. Možemo slobodno ustvrditi da što više nastojimo postići uspjeh u meditaciji, to su manje šanse da ga na kraju postignemo. Ako pri početku meditacije osjećate napetost u svom tijelu, sjetite se ovog pravila., duboko udahnite i pri izdahu oslobodite svu napetost koja se u vama nakupila.

Kako bi uistinu razumjeli prvo pravilo meditiranja potrebno je svemu pristupiti na zaigran način, a to je upravo Thortonovo drugo pravilo. Najčešće pamtimo stvari koje smo naučili sa zadovoljstvom. Bez zaigranosti ulazimo u rizik da ukočimo naša tijela i učinimo ih napetim. Igrajući se poput opuštenog djeteta dolazimo u priliku otvoriti se i ubrzati putovanje do našeg srca. Pogledajte samo kako se mačka igra s vunenom lopticom, kako je samo fokusirana i pažljiva. Ona ne nastoji pobijediti na mačjoj olimpijadi i biti poznata kao najbolja mačka na svijetu. Njezina igra ima kvalitetu veselja i nevinosti. Nju u nekim trenucima može privući neka druga igra, no ona se uvijek nakon toga vraća svojoj primarnoj igri s vunenom lopticom, ne uzbuđujući se ako je zaboravila pravila igre. Naše meditiranje bi upravo trebalo nalikovati ovoj mačjoj igri.

Treće pravilo uspješnog meditiranja u modernim vremenima je nježnost. Pomislite na trenutak kako majka drži svoje novorođeno dijete pažljivo prateći svaki njegov pokret tijela. Na taj način bi i mi trebali pristupati samima sebi, biti nježni i brinuti se o našim potrebama. Svijet u kojem živimo od nas stalno nešto zahtijeva i svako postignuće uvjetuje poštivanjem brojnih procedura. Uistinu nije potrebno da se paralelno s time i mi sami počnemo opterećivati namećući si svoja vlastita ograničenja. Pravilo nježnosti pomaže nam proći kroz početne frustracije prilikom učenja kako meditirati. Ono nikako znači da je meditacija nevažna i da spram nje trebate biti nemarni.

VJEŽBA

Udahnite. Zatvorite oči. Brojite do tri. Izdahnite kad dođete do tri. Vodite računa da ne zadržavate dah pri udahu i izdahu. Ovakvo kružno disanje povećava količinu naše unutrašnje energije.+++Zamislite svoje fizičko tijelo kao cijev kroz koju prolazi voda. Ukoliko je ona onečišćena i blokirana, tada će se količina vode dramatično smanjiti. Na sličan način i naše fizičko tijelo provodi energiju. Ukoliko je stegnuto i blokirano, vrlo teško će moći iz okoline prihvatiti svu ponuđenu mu energiju. Naša pažnja je usmjerena samo na površinu stvarnosti i jednostavno ne može otići u finija unutrašnja područja. Našem tijelu je potrebna relaksacija i otvaranje. Prva četiri pravila uspješnog meditiranja nas uče da se opustimo, a istovremeno budemo zaigrani i nježni prema samom sebi. Sve to treba ići bez ikakvog pretjeranog napora.

VJEŽBA

Fokusirajte se na sljedeće grupe mišića. Mali mišići oko vaših očiju. Mišići na čelu. Mišići abdomena. Tokom sljedećih sat vremena provjeravajte jesu li ti mišići mirni i opušteni. Što više relaksirate svoje fizičko tijelo, to ćete osjećati veći mir u sebi. Relaksirajte spomenute mišiće. Ako želite, možete lagano izmasirati područje oko očiju i čelo. Provjeravajte opuštenost spomenutih područja svakih deset minut tokom sljedećih sat vremena. Na taj način ćete svoje svakodnevne obaveze obavljati s manje napora.

Peto pravilo uspješnog meditiranja usmjerava nas na povećavanje mira. Jedan od najvažnijih uvida kaže da energija teče tamo gdje usmjeravamo pažnju. Navedimo nekoliko primjera. Ukoliko usmjerimo pažnju na pozitivne misli , dobiti ćemo pozitivnu misaonu energiju. Ukoliko pažnju usmjerimo na negativne misli, bez greške nam dolazi negativna misao energija. Ukoliko pažnju usmjerimo na sliku nekog božanstva, dobivamo energiju tog božanstva. Usmjerimo li pažnju na naše srce, mi povećavamo srčanu energiju. S druge strane, ako pažnju usmjerimo na podivljalu aktivnost uma, energija koja nam dolazi postaje teško kontrolirajuća i divlja.

Sve to ste već negdje čuli. Vrhunski sportaši redovito prije važnih utakmica svoju pažnju usmjeravaju na prikladno izabrane pozitivne slike. One im pomažu da akumuliraju višak pozitivne energije i kasnije ostvare iznadprosječne rezultate. U životu, ako želite dovršiti neki projekt, onda je nužno potrebno da se na neko vrijeme fokusirate upravo na njega a ne sve ostalo. Isto vrijedi i za unutrašnji mir, što se više na njega fokusirate, to više će on strujati vašom unutrašnjošću. Indijski sveci imali su običaj usmjeravati pažnju na određene svete riječi kako bi pojačali njihovu pozitivnu energiju. Na primjer, zvuk OM predstavlja određeni aspekt svemira svih manifestiranih stvari. Budistički svećenici su usmjeravali pažnju na prostor između obrva, ili takozvano treće oko, kako bi pojačali energiju koja je tamo akumulirana. Kršćanski sveci bi ponavljali Isusovo ime u svrhu pojačavanja kvalitete odabranog božanstva. Zašto? Zato jer obraćanjem pažnje na nešto pojačavate njegovu energiju.

VJEŽBA

Kod kuće upalite svijeću i stavite je na udaljenost od jednog metra u visini očiju. Pet minuta nježno fokusirajte pogled na plamen. Uočite što se dešava s izvanjskim svijetom dok promatrate plamen. Uočite svjesnost onoga što se zbiva u vašem tijelu. Uočite pomake u načinu kako doživljavate prioritete tokom dana. Izvanjski svijet i vaše obaveze u njemu su i dalje prisutne, ali sve donosi puno manje stresa. Naša pažnja pojačava umirujuću energiju svijeće.

VJEŽBA

Duboko udahnite zrak usmjeravajući ga u područje trbuha. Izdahnite. Sa sljedećim udahom držite grudi i ramena uspravno, a dišite direktno iz trbuha. Dišite tako duboko da osjetite remen na svojim hlačama. Na kraju udahnite, držite dah dvije sekunde, a onda izdahnite. Ponovite sve ovo tri puta.

Šesto pravilo uspješnog meditiranja je vezano uz ponavljanje. Sjetite se Dražena Petrovića. Uz svu veliku talentiranost, tajna njegovog uspjeha bila je u neprestanom vježbanju. Poznati dio njegove košarkaške biografije spominje podatak kako bi nakon svakog treninga sam ostajao u dvorani i sat vremena dodatno pucao na koš s određene pozicije. Većini igrača bi ovakav način treninga bio nepotreban i dosadan. Zašto ponavljati nešto što već itekako dobro znamo. Razlog je više nego jednostavan: ponavljanje stvara naviku. Neprestanim ponavljanjem šutiranja u koš s jedne te iste pozicije Dražen Petrović je stvorio naviku pogađanja koju je kasnije mogao primijeniti na svako mjesto košarkaškog igrališta. Uspješno meditiranje traži neprekidno ponavljanje jednostavnih i očiglednih rutina, sve dok nam one ne postanu navikom.

Sedmo pravilo kaže da je meditacija poput lanca koji vodi do našeg srca. Svaki dio tog lanca povezan je uz trenutke u kojima prakticiramo meditaciju. Na primjer, ako je vaša tehnika obraćanje pažnje na srce, tada je pojedini dio u lancu vezan uz uzastopno obraćanje pažnje na područje srca. U svom osmom pravilu Thornton uspoređuje meditaciju potragom za blagom koje je negdje u zemlji. Mi tragamo za tim velikim blagom, a istovremeno odbacujemo svakodnevno kamenje koje u sebi sadrži dragulje ogromne vrijednosti. Meditacija je upravo revolucija stvaranja smisla unutar očiglednih svakodnevnih događanja. Svi oni koji veliku pažnju posvećuju poziciji u društvu i ostvarivanju osobne moći će teško razumjeti važnost udaha i izdaha, unutrašnjem ponavljanju određene riječi, ili svjesnom usmjeravanju pažnje. Najviši smisao prosvjetljenja je vezan upravo uz smisleno procesuiranje svakodnevnih uobičajenih sadržaja. Zaboravite na sve najave kraja svijeta i dolazak novog zlatnog doba i usmjerite se na sebe i ono što vas okružuje. Zlatno doba je već odavno s nama, samo ga mi ne primjećujemo.

VJEŽBA

Nakon što ste si pripravili ručak, sjednite za stol i obratite pažnju na senzacije u svom tijelu. Što se dešava u vašem trbuhu? Ima li napetosti u mišićima vašeg vrata? Jesu li vam ramena uspravna i opuštena? Kakvo je stanje oko vaših očiju i na čelu? Nakon toga doživite svoje tijelo kao cjelinu. Osjetite sve senzacije u jednom jedinom trenutku. Nakon toga se usmjerite na okolinu. Uočite hranu koja je poslužena ispred vas. Obratite pažnju na boje, mirise i okus. Jedite tako da ste istovremeno svjesni hrane i svog tijela u koje ona ulazi.