Prilikom različitih znanstvenih istraživanja širom svijeta otkriveno je izuzetno štetno djelovanje negativnih emocija. Po jednoj studiji kod ljudi koji su u dugom razdoblju izloženi strahovanju i tugovanju imaju puno veće šanse za obolijevanje od raka nego oni koji žive uravnoteženim životom. Brojna ostala istraživanja pokazala su utjecaj negativnih emocija na pad imuniteta i probleme u funkcioniranju živčanog sustava. Negativne emocije utječu na naš um koji počinje stvarati jednako negativne misli, što za posljedicu ima pojačavanje postojećih negativnih emocija. To je uistinu lanac koji nema ni početka ni kraja.

Proučavajući emocije znanstvenici su se dosjetili analizirati njihov utjecaj na promjenu kemijskog sastava našeg tijela. Tom prilikom su uočili da postoji puno više negativnih emocija od onih pozitivnih, te da se u vrijeme njihovog pojavljivanja u tijelu drastično pojačava kiselost. Pri kraju svog istraživanja znanstvenici su i napravili listu najštetnijih negativnim emocija po količini kiselosti koje stvaraju u tijelu. Na prvom mjestu, daleko ispred svih ostalih, našla se emocija krivnje. Neki od znanstvenika čak su išli tako daleko da su ustvrdili kako je emocija krivnje osnovna negativna emocija koja generira sve ostale.

Gledajući našu zapadnu civilizaciju možemo konstatirati kako u svome genetskom kodu kao jedan od osnovnih sastojaka sadrži osjećaj krivnje. Već od najranijeg djetinjstva djeca se sistematski izlažu negativnom programiranju unutar kojeg je osjećaj krivnje itekako zastupljen. Nakon roditelja svoju ulogu u tom procesu preuzima škola, društvo i država. Gdje god dođemo ubog nečega nas se okrivljuje i na taj način dovodi u red. Sve vodeće svjetske religije svemu daju ogromni doprinos proglašavanjem ljudi kao grješnih bića kojima će se na kraju suditi zbog onoga što su učinili.

Američka rock pjesnikinja Patti Smith u jednoj od svojih pjesama kaže: „Isus je umro zbog nečijeg grijeha, ali ne mog“ i na taj način sažima sveukupni problem nametnute nam krivnje. Kroz tisuće godina uvjeravali su nas da smo nesavršena bića koja neprestano griješe i na taj način izazivaju nezadovoljstvo svog Boga koji je, naravno, negdje daleko izvan nas. Na kraju smo povjerovali i počeli se osjećati krivima. Sljedeći korak je bilo pojavljivanje straha od kazne za krivnju koju nosimo sa sobom. Psiha čovjeka koji u sebi nosi programe krivnje i straha zasigurno ne može biti uravnotežena i prije ili kasnije dolazi do određenih poremećaja. Istovremeno grešnicima se najlakše manipulira. Dovoljno je aktivirati unutrašnju krivnju i strah, te ih na taj način održavati u podređenoj poziciji.

Unutar novijih tehnika psihoterapije osnovna točke uklanjanja većine emocionalnih problema je poticanje na opraštanje. Na prvom mjestu to je opraštanje samome sebi. Tu smo gdje jesmo i ne trebamo se kriviti za sve što prethodilo ovome trenutku. Sve naše djelovanje i situacije kroz koje smo prošli imali su za svrhu da nam omoguće postizanje uvida koji će potaknuti razvoj naše svjesnosti. U tom kontekstu nema mjesta za bilo kakvu krivnju i maltretiranje samog sebe. Nakon opraštanja samom sebi dolazi na red opraštanje svima onima koji su nas bilo čime pozlijedili u unijeli nemir u naš život. To može učiniti samo osoba koja je prethodno oprostila sve samoj sebi i prihvatila se onakvom kakva jeste.

Opraštanje koje uklanja osjećaj krivnje i vraća nas u normalno stanje postojanja može biti samo potpuno opraštanje bez ikakvih ostataka. Zaboravite na ono „oprostiti, ali ne zaboraviti“. Ukoliko opraštanje nije potpuno preostale negativne emocije ponovno potiču na stvaranje krivnje i vraćaju nas u početno neuravnoteženo stanje. Za ostvarivanje duševnog i fizičkog zdravlja potrebno je opraštanje svakodnevno prakticirati i postepeno ga pretvoriti u naviku koju spontano primjenjujemo. Svijet u kojemu bi ljudi živjeli na taj način bio bi u potpunosti različit od ovoga kojemu svjedočimo.