U zadnje vrijeme širom svijeta povela se rasprava o upotrebi monosodijum glutaminata (MSG) kao dodatka hrani. Ako je za povjerovati onima koji dižu glas i iznose podatke o znanstvenim istraživanjima, desetljećima smo izloženi namjernom stvaranju ovisnosti o hrani i poticanju debljanja od strane različitih kompanija, a da pri tome nema nikakve reakcije mjerodavnih državnih inspekcija. Sve sliči na veliku svjetsku zavjeru u kojoj se ne biraju sredstva za ostvarivanje velikih prihoda i pri tome namjerno koriste štetni kemijski spojevi koji to omogućavanju. MSG je 1908. godine otkrio Kikuane Ikeda (Sveučilište u Tokiju) kada je pokušavao pronaći kemijske spojeve koji stoje iza okusa koji Japanci nazivaju „umami“. Izolirao je taj okus iz juhe od morskog raslinja i spoj koji ga izaziva nazvao monosodijum glutaminat. Uz pomoć japanske korporacije Ajinomoto, Ikeda je patentirao MSG 1909. i on je tada po prvi puta postao komercijalno dostupan. Dakle, MSG je s nama u komercijalnoj uporabi već gotovo 100 godina. MSG je vrlo brzo postao poželjan zbog toga što je stvarao podražajan osjećaj slasti u hrani, što je bilo naročito važno ako ste bili povezani sa vegetarijanskom kuhinjom ili pripremali nisko proteinsku hranu za masovno tržište. MSG je danas toliko prisutan u lancima hrane širom svijeta da bi zaista bili teško praviti se nemuštim i zanemariti ga. Kao što je i za očekivati, brza hrana i instant hrana poput juha i ostalih mješavina sadrže MSG. Pripremljena hrana u trgovinama, restoranima brze hrane (pileća koža u najpopularnijem svjetskom lancu restorana KFC nafilana je MSG-om) i običnim restoranima je također preplavljena MSG-om. Crveno meso, iznutrice i ostali mesni proizvodi ili su sprejani otopinom koja sadrži MSG (Sanova) ili injektirani smjesom koja ga sadrži u velikim količinama (šunke, puretina, piletina, itd). MSG sadrže i upakirana peciva za hamburger. Voće i povrće špricano je otopinama koje sadrže MSG. Čak je i dječja hrana je u 50-im godinama imala deklarirane manje doze MSG-a, što je kasnije zabranjeno. Od tada je riječ monosodijum glutaminat maknuta s etiketa na dječjoj hrani, ali ne i iz same hrane. Ako čitate etikete, prepoznat ćete neke umanjenice poput modificirani škrob, prirodne arome, tapioka škrobi… Kada u popisu sastojaka procesuirane vidite riječ „citric acid“, čitajte MSG. Industrijska limunska liselina nije napravljena od citričnog voća, napravljena je od kukuruza. Važno je napomenuti da takva limunska kiselina nije čista. Kada jednom naprave limunsku kiselinu iz kukuruza, ona je kontaminirana kukuruznim proteinima koje proizvođači ne uklanjaju. Ti proteini su degradirani ili hidrolizirani u slobodan MSG. U početku 50-ih godina studije su iznosile značajne podatke povezano s izloženosti sisavaca MSG-u. Ako bi novorođene štakore izložili MSG samo jednom, neuroni u unutrašnjem sloju njihove retine bili bi uništeni. Također je prijavljeno da su bili oštećeni i neki dijelovi njihovih mozgova (hipotalamus). Kada uzmemo u obzir različite nalaze izloženosti štakora MSG-u, upamtite da su ljudi nekih pet do šest puta osjetljiviji na MSG od štakora. U jednom času istraživači su odredili kako bi štakori bili izvrstan model za studiju debljine nakon izloženosti MSG-u. MSG je kemijski pobuđivač debljine, dijebetesa tipa II i metaboličkog sindroma X kod štakora. Gledajući rezultate provedenih znanstvenih istraživanja, MSG potiče debljanje čak i onda kada se smanji kalorijski unos. Koliko puta ste čuli nekoga da kaže kako se deblja unatoč tome što gotovo ništa ne jede? Možda je došlo vrijeme da ozbiljnije razmislimo što nam sve stavljaju u hranu koju svakodnevno konzumiramo. Nije pretjerivanje reći da je MSG sastojak na kojemu se temelji naša moderna proizvodnja hrane. Biti bez MSG je za većinu proizvođača hrane ekstremno obeshrabrujuća zamisao. Skrivena uporaba MSG-a raste svakom godinom koja prođe. Čak i ukoliko nije deklariran, on se najčešće skriva iza različitih drugih naziva.