Ime Toltek na astečkom jeziku znači umjetnik. Asteci su taj naziv najvjerojatnije izabrali zbog mnoštva prekrasnih umjetničkih djela koja su pronađena unutar ruševina toltečkih gradova. Ustvari, arheolozi još uvijek nemaju podatke o tome kako su sami Tolteci sebe zvali, pa su zato usvojili astečki naziv. Ono što arheolozi znaju je da su Tolteci bili narod koji je izuzetno cijenio umjetnost i u svoja dva grada, Teotihuacan i Tulu, privlačio umjetnike iz različitih krajeva. Ti ljudi su bili izuzetno vješti u radu s tekstilom, dizali su impozantne zgrade, štavili kožu, bili nenadmašni klesari i maštovito koristili perje. Unutar toltečkih gradova nalazile su se velike tržnice na kojima se obavljala živa trgovina. Uz umjetnike i trgovce, životom tih ljudi su dominirali i svećenici koji su rukovodili izvođenjem različitih rituala.

Grad Teotihuacan je u prošlosti smatran svetim mjestom na kojemu se doslovce događa kontakt između bogova i ljudi. Čitava njegova arhitektura bila je pomno osmišljena u svrhu iniciranja promjena unutar svijesti. Hodočašće se odvijalo kretanjem uz takozvanu Aveniju mrtvih. Prvo se dolazilo do hrama Quetzalcoatla, nakon toga odlazilo do hrama Sunca i završavalo u hramu Mjeseca. Uz Tolteke je vezana i jedna velika misterija. U osmom stoljeću započeo je veliki egzodus iz Teotihuacana u Tulu. Sve se dodatno pojačalo u dvanaestom stoljeću kada se gubi svaki trag Toltecima. U to doba je došlo do neobjašnjivog namjernog uništavanja ta dva grada i rušenja svih značajnijih spomenika. Nitko ne zna pravi razlog zašto se to desilo.

O nestanku Tolteka stvorene su brojne pretpostavke. Neki kažu da je za sve kriva prenaseljenost koja je izazvala nedostatak vode i hrane, što je dovelo do društvenih nemira i razaranja. Oni više skloniji mistici kažu kako je došlo do raslojavanja između dobrih i loših svećenika i ratnika. Naime, posjedovati moć je uvijek izazov, pa se i kod Tolteka u manjem obimu desilo isto kao i kod Atlantiđana. Pojedini svećenici i ratnici su počeli manipulirati ostalim ljudima, stvorivši tako veliku neravnotežu koja je u konačnici dovela do destrukcije. Po legendi koja se prenosi unutar krugova modernih Tolteka, na kraju velike borbe su se dobri svećenici i ratnici popeli na vrh hrama Sunca i transcendirajući svoje fizičko tijelu u obliku zraka svjetlosti spojili s nebom.

Nakon velike destrukcije, toltečko učenje se razdvojilo u nekoliko različitih tradicija. U svrhu sprječavanja daljnje zlouporabe ono se čuvalo kao najveća tajna. Tek tokom šezdesetih godina, zahvaljujući prije svega istraživanjima mladog antropologa Carlosa Castanede, neka od tih tajnih učenja su ponovno ugledala svjetlo dana. Preko Castanedinih knjiga, i kroz istupe još nekoliko autora iz istog područja, tokom vremena se počeo formirati pokret nove toltečke mudrosti. O čemu je zapravo riječ? Novi Tolteci ističu kako nije riječ o nikakvoj novoj religiji, nego prije u načinu života. Njihov cilj je živjeti životom ispunjenja i pri tome biti svjestan situacija koje sami stvaraju. Polazeći od pretpostavke da nema razlike između sna koji sanjamo noću i našeg budnog stanja, novi Tolteci nastoje održati svjesnost i pri tome aktivno sudjelovati u kreiranju željene stvarnosti. Pri tome im najveću zapreku stvara ljudski um koji funkcionira kao parazit i hrani se negativnim emocijama koje u tu svrhu inicira.

Iako toltečka mudrost nije religija, ona se može smatrati duhovnim putom. U tom kontekstu ona raspoznaje duhovne učitelje i religijske filozofije. Pripadnici pokreta sebe doživljavaju kao ratnike koji nisu u konfliktu sa svijetom koji ih okružuje. Njihovo polazište je neuvjetovana ljubav i prihvaćanje života onakvog kakav jeste. Sam naziv „ratnici“ može biti malo zbunjujući jer se povezuje uz ratovanje. Kod pripadnika nove toltečke mudrosti bilo bi puno prikladnije rabiti termin „duhovni ratnici.“ Ratovanje u kojem oni učestvuju je unutrašnje prirode. Njihov cilj je doseći stanje potpune svjesnosti u kojemu raspoznaju razloge zbog kojih donose svoje odluke, te kako te odluke kasnije kreiraju životne situacije. Pri tome novi Tolteci raspoznaju kako u ovom svijetu mogu imati kontrolu jedino nad samima sobom, načinom svog djelovanja, razmišljanja i govorenja.

Kako bi bili slobodni, po toltečkoj mudrosti, ljudi se prvo moraju riješiti programa usađenih u njihove umove. Ti programi im ne dozvoljavaju direktni kontakt sa stvarnošću, kreirajući nepotpune privide. U tom kontekstu može se uistinu reći kako svi mi živimo u nekoj vrsti virtualne stvarnosti. Uz pomoć tehnika koje, prema novim Toltecima, datiraju u daleku prošlost primarni zadatak ovih ratnika svjetlosti je zaustaviti takvo negativno djelovanje uma. Od svih negativnih emocija koje sprječavaju sagledavanje istinskog identiteta najteže se riješiti straha. Većina naših ograničavajućih životnih odabira zasnovana je upravo na strahu. Kako bi bili istinski slobodni ljudi se moraju prvo osloboditi svega onoga čega se najviše plaše.

U kozmologiji novih Tolteka čitava stvarnost nas i svemira se dijelu u dvije komponente: tonal i nagual. Tonal predstavlja ono što je znano, sve što možemo doživjeti svojim osjetilima i što možemo imenovati. Riječ je o materijalnom svijetu u koji dolazimo rađanjem i iz kojeg odlazimo umiranjem. Sve ono sa čime se identificiramo i što mislimo da znamo je također tonal. On je kreator naših mentalnih stavova. Nagual je ono što se ne može spoznati racionalnim umom. To je ništavilo, ali istovremeno i sveukupnost postojanja. Novi Tolteci naguala također nazivaju Duhom Beskonačnog. Istovremeno oni kažu da u trenutku kada ga tako imenuju nagual postaje mentalnom tvorevinom i pretvara se u dio tonala. Slikovito rečeno tonal je otok koji pluta u beskonačnom nagualu. U tom kontekstu svatko od nas se tokom svog života identificira s tim otokom ne zamjećujući more koje ga okružuje. Tonal je naša osobnost, ego i tijelo. Isto tako pod njega pripadaju i svi naši mentalni koncepti, ideali i materijalno vlasništvo koje posjedujemo. Tonal počinje postojati s našim rođenjem i završava s fizičkom smrću. Onaj dio nas koji odgovara nagualu je vječan i ne podliježe bilo kakvim promjenama vezanim uz ovaj materijalni svijet. Postizanjem potpunosti postojanja duhovni ratnik uspijeva integrirati ta dva dijela ukupne stvarnosti. On živi unutar tonala sa svjesnošću prisutnosti naguala.

Toltečka mudrost može se podijeliti u tri osnovna umijeća. To su: umijeće svjesnosti, umijeće transformacije i umijeće namjere. Kako bi se došlo do konačne slobode i ispunjenja svaki duhovni ratnik mora paralelno razvijati sva tri spomenuta umijeća. Umijeće svjesnosti odnosi se na osvješćivanje svakodnevnog života. Većina ljudi kroz život prolazi poput spavača, ne obraćajući pažnju na unutrašnji dijalog njihovog uma i ne pokušavajući da spoznaju svoje aktualno stanje. Rezultat ovakvog nedostatka svjesnosti su životi ispunjeni dramama, konfuzijom i nezadovoljstvom. Kako bi se ovladalo svjesnošću, mora se prvo bolje upoznati što svjesnost uopće jest.

Nakon rođenja djeca dolaze u kontakt s roditeljima koji im u najboljoj namjeri prenose modele doživljavanja svijeta koji ih okružuje. Oni privlače njihovu pažnju i kroz učenje jezika navikavaju da imenuju određene predmete, bića i pojave. Tu počinje proces pripitomljavanja i uvođenja u sveukupnu iluziju. Djeca osim jezika polako usvajaju i pojedine apstraktne pojmove, uvjerenja i načine ponašanja. Ona stječu dojam kako nešto znaju i u tom trenutku se uz racionalni um počinje razvijati i ego. Novi Tolteci su uvjereni kako se u razumijevanju procesa pripitomljavanja krije ključ za kasnije oslobađanje. Naravno, pripitomljavanje je nužno kako bi uopće mogli funkcionirati u ovom svijetu, no ono nas istovremeno opterećuje i ogromnom količinom krivih pretpostavki.

Prošavši kroz proces pripitomljavanja odrasli ljudi su na kraju prepuni gomilom neistinitih, konfliktnih i negativnih informacija koje u mnogo čemu blokiraju njihov život. Ustvari, veliko je čudo kako uz toliko opterećenje i gubitak energije koji pri tome proživljavaju uopće mogu egzistirati. Pri tome, da stvar bude zanimljivija, ljudi gotovo nikada ne dovode u pitanje način djelovanja svog uma i sadržaja koji su u njemu pohranjeni. Umijeće svjesnosti je jednostavno učenje fokusiranja pažnje na ono što nas tjera da mislimo i djelujemo. Na taj način stječemo dodatnu snagu i prestajemo samo slijepo reagirati na životne okolnosti. Ovladavanjem umijeća svjesnosti duhovni ratnici postaju sposobni donositi jasne odluke bez bilo kakve izvanjske uvjetovanosti.

Umijeće transformacije je u potpunosti vezan uz poduzimanje aktivnosti i iniciranju promjena. Tu se dolazi u kontakt sa svim nepotrebnim i potisnutim sadržajima koje nosimo u umu. Isus je jednom rekao kako će nas istina osloboditi. Ova njegova izreka najbolje opisuje ovladavanje umijećem transformacije. I duhovni ratnici sigurno osjećaju strah i bijes, no oni ne potiskuju svoje emocije, te isto tako ne dopuštaju da ih one blokiraju. Oni percipiraju svoje negativne emocije i pri tome znaju kako one neće dugo trajati. Sve što trebaju u tom trenutku učiniti je vidjeti što je stvarno, suočiti se s istinom, oprostiti, voljeti sebe i krenuti dalje. Ovime je opisana istinska transformacija.

Postoje dosta nejasnoća kada ljudi govore o namjerama. Namjera za nove Tolteke nije nešto što želimo ili planiramo učiniti. Za njih je namjera sila koja dolazi iz praznine, iz Beskonačnog. Beskonačno, a to je ustvari život, koristi tu silu kako bi stvorilo sve što postoji u našem svemiru. Namjera na taj način nema nikakve veze s racionalnim umom. Tek u trenucima kada je ljudski um potpuno miran, i kada su smo potpuno prisutni u tišini znanja, tek tada možemo doći u kontakt sa silom namjere. Ta sila je nešto što se jedino može doživjeti, a ne nešto o čemu se može pričati. Prepuštajući se životu duhovni ratnici se povezuju s namjerom Beskonačnog i na taj način slijede volju života. Kako bi to mogli ostvariti, oni prije svega moraju imati potpunu vjeru u život i Duh. Ovladavanjem umijeća namjere život postaje vrlo jednostavan i iz njega nestaju svi napori i borbe. Na taj način ono što se želi u životu izjednačava se s onime što nam sam život donosi. U Castanedino doba praktikanti toltečke mudrosti dolazili su uglavnom iz alternativnih hipi krugova. Sada se situacija u mnogo čemu promijenila. Broj zainteresiranih ljudi raste iz dana u dan, a oni prilaze iz svih društvenih slojeva. Tome je naročito doprinio don Miguel Ruiz čije su knjige u vrlo kratkom roku postale bestselerima. Njegovi jednostavni, a opet autentični, opisi toltečeke mudrosti približili su je ljudima koji se inače nisu zanimali za takav oblik duhovnosti.

Carlos Castaneda

Castaneda je svakako onaj tko je najzaslužniji za ponovno aktualiziranje toltečke mudrosti. Svojom pojavom zaintrigirao je milijune ljudi širom svijeta i potaknuo ih na proučavanje drevnih vještina. Sve njegove knjige pratila je kontroverza o postojanju istinskog don Juana i postavljalo se pitanje da li on prezentira autentičnu toltečku tradiciju. Castaneda je vrlo rijetko pristajao na intervjue i predavanja, pa je to njegovo skrivanje od javnosti kod nekih ljudi izazivalo sumnje u nekompetentnost. Prije nego što je 1998. godine oglašena njegova smrt, Castaneda je napisao 12 knjiga koje su sve odreda bile vrlo dobro prodavane.

Don Miguel Ruiz

Ruiz je rođen u meksičkoj porodici koja nastavlja toltečku tradiciju. Učenje mu je prenio djed koji je pripadao rodoslovlju Vitezova orlova. U mladosti se Ruiz nastojao distancirati od svih tih mističnih priča, tako da se opredijelio za zanimanje doktora. U vrijeme studiranja, zajedno s nekoliko svojih prijatelja je doživio stravičnu automobilsku nesreću. Tom prilikom je imao neobično iskustvo u kojem je sebe vidio kako spava u automobilu, ali istovremeno spašava svoje prijatelje iz uništenog automobila. To iskustvo mu je promijenilo život i natjeralo ga da se posveti tradiciji kojoj ga je učio njegov djed. U svojem traženju istine dosegao je ulogu naguala (duhovnog vođe). Nakon nekoliko godina je shvatio kako je došlo vrijeme za otvoreno širenje znanja koje je stekao. Počeo je podučavati druge i pisati knjige. Ruiz je tom prilikom izgradio vrlo jednostavan sustav pristupanja toltečkoj tradiciji preko kojeg je svatko mogao započeti rad na sebi. Riječ je o takozvana četiri dogovora sa samim sobom uz čije pridržavanje svatko postepeno postaje duhovnim ratnikom. Ta četiri dogovora su:

1. Budi nepogrešiv s riječima

Prema Ruizu riječi su vrlo važne i njihovim krivim korištenjem nastaju veliki problemi. Ne biti negativan u govoru stvara pravu malu revoluciju u životu.

2. Ništa ne uzimaj osobno

Sve što se dešava oko nas ne bi trebalo uzimati osobno. Ono što drugi ljudi misle o nama je samo posljedica njihovih interpretacija, a naš pravi identitet.

3. Ne čini pretpostavke

Mi imamo običaj stvarati pretpostavke o svemu što nas okružuje. Pri tome se vjerujemo kako su naše pretpostavke istinite i stvarne. Naravno da nije tako.

4. Uvijek sve čini najbolje što možeš

Kada se odlučimo djelovati, to treba biti na najbolji način. Nikad ne treba kalkulirati i pronalaziti opravdanja za polovični učinak.

Početkom ove godine don Miguel Ruiz je sa svojim sinom Joseom izdao i knigu s petim dogovorom. Ona objedinjuje prva četiri dogovora konačnim petim dogovorom koji je neka vrsta dovršenja započetog procesa. Taj novi dogovor glasi:

5. Budi skeptičan, no nauči slušati

Prirodno je biti skeptičan jer većina onoga što čujemo nije istinito. Ljudi govore koristeći simbole, a simboli nisu istina. Ipak, treba naučiti slušati ono što nam drugi govore. Na taj način možemo razumjeti značenje simbola koje koriste u svojoj priči, što će u konačnici unaprijediti komunikaciju.

Theun Mares

Theun Mares podučava toltečka učenja živeći u Južnoafričkoj Republici. Kaže kako je učio kod naguala kojeg zove J. Maresov osjećaj je kako upravo on ispunjava proročanstvo koje kaže kako su došla vremena da toltečka učenja ponovno izađu u javnost. Napisao je nekoliko knjiga koje su naišle na dobar odaziv kod čitatelja. Trenutno se nalazi u Cape Townu gdje je osnovao fondaciju za širenje toltečkih učenja.

Victor Sanchez

Po zanimanju antropolog, Sanchez je 1986. godine otišao Meksiko kako bi proučavao običaje plemena Wirrarika. Nakon toga se godinama zalagao za očuvanje njihove tradicije. Kao rezultat svojih nastojanja stvorio je program Umijeća svrhovitog življenja i sponzorirao putovanja preko kojih se kroz direktno iskustvo mogao ostvariti kontakt s toltečkom tradicijom.

Ken Eagle Feather

Pravo ime Kena Eagle Feathera je Kenneth Smith. Iako nikada to nije konkretno dokazao, Ken je tvrdio kako je u isto vrijeme kao i Castaneda proveo deset godina učeći kod don Juana. U svom dugogodišnjem pisanju i podučavanju zalagao se za širenje i popularizaciju toltečkih učenja. Trenutno je Ken predsjednik izdavačke kuće Hampton Roads. Redovito putuje na sve strane svijeta i drži predavanja.

Merilyn Tunneshende

I Merilyn je tvrdila kako je bila učenica don Juana, premda joj se on u to vrijeme nije predstavljao tim imenom. Svejedno je li ga poznavala don Juana ili ne, Merilyn se jako zalagala za širenje toltečke tradicije. Proučavala je toltečko-majanski šamanizam više od dvadeset godina i držala predavanja širom svijeta. Organizira duhovna putovanja po Meksiku.