Nakon što je 18 lipnja BBC objavio dokumentarni film o planetu Nibiru i prikazao nove fotografije koje ukazuju na njegovo eventualno postojanje, širom Interneta ponovno su se pojavile spekulacije o skoroj globalnoj katastrofi koja će tokom 2012. označiti kraj čovječanstva. U kontekstu opće euforije vezane uz kraj majanskog kalendara dolazak Nibirua predstavlja konačnu točku na i. Čitajući komentare brojnih zainteresiranih ljudi izgleda kao da jedan dio svjetske populacije jedva čeka da se okonča materijalno postojanje planeta Zemlje i da uđemo u stvarnost nekih viših dimenzija. Ideje o dolasku velikog planeta koji će izazvati velike katastrofe izgleda kao da je u skladu s pretpostavkama kvantne fizike koje kažu da nema postepenog prelaženja s jednog nivoa na drugi. Prelaženje je moguće samo nakon određenog kriznog stanja koje aktivira energije promjene.

Godina u kojoj živimo postepeno je postala bremenita bogatom simbolikom koja dolazi sa svih strana i zamagljuje njezino istinsko značenje. U skladu s velikom ljudskom potrebom da na sve što doživljava projicira unaprijed stvoreno značenje, suočeni smo s neprestanim pokušajima da se problem ovog svijeta razriješi njegovim uništavanjem. Nibiru ili Planet X samo su jedan od mogućih raspleta bijega od stvarnosti koju smo stvorili. Ne izgleda li prilično besmisleno da jedan planet okonča sve iluzije koje smo stvarali tisućama godina?

Po mišljenju onih koji zastupaju teoriju velikog uništenja, planet Nibiru je čak četiri puta veći od Zemlje. Čak i ako ne dođe do njihovog direktnog sudara, prolazak Nibirua pored Zemlje izazvati će geotektonske poremećaje koji će eliminirati veći dio živih bića na našem planetu. Doći će do izmjene Zemljinih polova i ona će promijeniti svoju orijentaciju magnetskih polja. Sve to će biti dovoljno da se počnu pomicati postojeći kontinenti i da dođe do potonuća velikih područja. U propagiranju teorije dolaska ogromnog planeta najviše se istakla Nancy Leider, Amerikanka koja je tvrdila da je od vanzemaljskih civilizacija primila informacije o Nibiruu ili Planetu X.

Prilikom prvih nastupa u javnosti ova Amerikanka najavila je dolazak velikog planeta tokom 2003. godine i upozorila na kataklizme koje će se desiti. Nakon što je ta godina prošla, Nancy se nemušto pravdala kako je namjerno dala krivu informaciju o datumu u svrhu zavaravanja skeptika širom svijeta. Zahvaljujući ovakvim krivim predviđanjima euforija oko Nibirua se postepeno stišala, tako da su se zaljubljenici teorije katastrofe počeli naslađivati drugim mogućnostima uništenja. Ipak, približavanjem 2012. godine i kraja kalendara Maja, Nibiru je ponovno izašao u prvi plan i natjerao mnoge da sa strahopoštovanjem spominju njegovo ime. Najnoviji dokumentarac BBC-a dodatno je osnažio čitavu priču i potaknuo mnoge da zabrinuto gledaju u nebo tražeći svjetlu točku koja nam se približava.

U razmatranju ideje kraja svijeta svakako treba razlikovati između autentičnih proročanstava i manipulacije javnosti. Strah je jedan od najefikasnijih metoda kontroliranja javnog mijenja. U trenucima kada su zastrašeni ljudi prestaju razmišljati svojim glavama i stapaju se u bezobličnu gomilu koja automatski preuzima ponuđene im modele doživljavanja stvarnosti. Tada je moguće realizirati sve vrste restriktivnih mjera i ograničiti ljudska prava i slobode. Kad uistinu i ne bi bilo Nibirua, vladajuće strukture ovog svijeta bi ga izmislile, baš kao različite epidemije i ekonomske krize. Ono što je najvažnije je odvojiti pažnju ljudi od samih sebe i usmjeriti je na neki nivo neosobnog ispaštanja.

U gnostičkom Tominom evanđelju učenici dolaze Isusu i mole ga da govori o kraju svijeta. Neopisivo ih zanima kako će sve to izgledati i gdje će oni završiti. Isus im odgovara: „Jeste li uopće pronašli Početak tako da sada možete pitati o kraju. Mjesto gdje se nalazi Početak ujedno je i mjesto kraja. Blagoslovljen je onaj koji će stajati na Početku i na taj način znati kraj. Taj neće nikada umrijeti.“ Ovaj Isusov odgovor u mnogo čemu opisuje trenutnu situaciju u svijetu. Veliki broj ljudi bavi se globalnim katastrofama i krajem svijeta, a pri tome nije razriješilo svoj osnovni problem otkrivanja pravog identiteta. Odgovor na sva pitanja vezana uz ono što je oko nas nalazi se unutar nas. Poput nekih spavača mi sanjamo sebe u različitim ulogama i pri tome zaboravljamo onog koji sve sanja.

Ova 2012. godina će doći i proći, i pri tome uopće nije važno hoće li u naš planet udariti neki planet ili asteroid. Tim činom neće doći do nikakvog pomaka unutra našeg sna koji sanjamo otkada smo prvi puta počeli živjeti na Zemlji. Negativna očekivanja nam samo odvlače pažnju od onog što je najvažnije i na taj način nas još više zarobljavaju u vlastitim iluzijama. Različite ezoterijske pretpostavke o ovom svijetu kao školi života u mnogo čemu se pokazuju nedosljednima. Odgovor na pitanje da li je u našu stvarnost uključen program oslobađanja ili nije svatko mora pronaći za sebe. U tom traženju nam zasigurno neće pomoći nikakve svemirske katastrofe i odlasci u petu dimenziju postojanja. Odgovor koji tražimo je upravo ovdje gdje je nastao i nastaje svakim našim novim buđenjem nakon prespavanog noćnog sna. Ako malo bolje razmislimo, nije teško zaključiti da smo svi mi istovremeno pitanje i odgovor koji tražimo. A ukoliko jednom i dođe neki Nibiru ili Planet X, stvarno nemamo razloga za nikakav strah. Mi smo postojali i prije svih velikih svjetskih katastrofa, a postojati ćemo i poslije njih. One uistinu nemaju neku veću važnost u našem konačnom ispunjenju.