Ljudska potreba za pronalaženjem svog mjesta u svijetu koji nas okružuje neraskidivo je povezana s pronalaženjem osnovnog unutrašnjeg identiteta. Već od ranog djetinjstva društvo kojemu pripadamo iz sve snage se trudi nametnuti nam prioritete koji nas odvode u suprotnom smjeru i na taj način nam uskraćuju ostvarivanje svoje prvotne misije. Sve to se dešava uz najbolje namjere i u svrhu osiguravanja sigurnosti egzistencije. Rezultat toga su neispunjeni životi i osjećaj besmisla koji se kamuflira prolaznim materijalnim zadovoljstvima. Tužna je istina da velika većina ljudi nesvjesno živi na osnovu od strane drugih umetnutih programa i pri tome doživljava standardizirana iskustva.

Stvarnost u kojoj se nalazimo vrlo često doživljavamo kao strukturu koja je potpuno neovisna i autonomna, pa čak na neki način i ograničavajuća. U razdobljima životnih kriza taj svijet za nas postaje krletkom u kojoj smo zarobljeni i iz koje se nikako ne možemo osloboditi. U tim trenucima teško da možemo sebe poistovjeti s onime što nas okružuje. Ipak, taj isti svijet samo preslikava odnose koje spram njega imamo. Naše misli i emocije se udružuju i kreiraju ono što nazivamo objektivnom stvarnošću. Slična stvar se dešava i u našim snovima, samo s tom razlikom što ovaj budni san ima određenu odgodu manifestiranja onoga što smo osmislili.

Zbog svoje neraskidive povezanosti sa svijetom i odgode manifestiranja onoga što smo kreirali u sebi moguće je unaprijed dobivati informacije o događajima koji će se odigrati u budućnosti. Mi jednostavno sve potrebne informacije već imamo u sebi, a određeni divinacijski sustavi nam služe kao model na koji ih projiciramo. Ustvari, odgovori na sva pitanja već postoje u nama samima i jedino što nam preostaje je da nađemo način njihovog osvješćivanja. Pri tome nam najviše smeta naš um koji neprestano procesuira nove, najčešće beskorisne, podatke i na taj način nam sprječava kontakt sa istinskim sebstvom.

U trenucima kada pokušavamo pronaći odgovore na najvažnija životna pitanja ljudi najčešće konzultiraju one za koje misle da imaju više iskustva. Unutar različitih šamanskih tradicija postojao ritual traganja za uvidom. Odabrani pripadnici plemena bi se na nekoliko dana povlačili iz svakodnevnog života i okruženi divljinom prirode prvo gladovali, a zatim uz pomoć različitih čarobnih biljki putovali po odgovore u nebeske i podzemne svjetove. Po povratku sa svojih putovanja jasno bi znali što trebaju činiti, jer bi kroz direktno iskustvo osvijestili u svom sebstvu skrivene sadržaje. Šamani su sebe uvijek doživljavali kao svjesne dijelove zajednice kojoj su pripadali, tako da su svoja iskustva dijelili s ostatkom plemena i na taj način potpomagali usklađivanju sa zakonima prirode.

U ovom modernom svijetu ulogu šamana su preuzeli ljudi iz područja alternative. Za razliku od nekih prošlih vremena, ovi novi posrednici između zemaljskog i nebeskog svijeta sami odabiru svoju ulogu i pri tome su vođeni raznoraznim interesima. Posljedica takve prakse je gomila šarlatana koji se iz sve snage upinju kako bi zaradili što više novaca. Pri tome onima koji koriste njihove usluge pružaju krive informacije i na taj način im otežavaju mogućnost da sami dođu do direktnih iskustava koja bi ih potakla na buđenje. Uz sve to, inflacija samoprozvanih duhovnih savjetnika otežava uspostavljanje kontakta s onima koji posjeduje istinske sposobnosti sagledavanja svijeta iz više perspektive. Dovoljno je samo pogledati količinu alternativnih televizijskih programa unutar kojih na stotine astrologa, čitača karata, bioenergetičara, te reiki i ostalih majstora, svakodnevno proriče budućnost i tretira fizičke probleme zainteresiranih gledatelja. Ljudima je očigledno pomoć potrebna i spremni su sve učiniti kako bi je dobili.