U djetinjstvu smo često imali prilike slušati priče o tome kako pravda i istina na kraju uvijek pobjeđuju. Gledali smo filmove i čitali stripove (čitaju li uopće današnja djeca stripove?) u kojima dobri junaci pobjeđuju svoje zle suparnike i spašavaju svijet od totalne destrukcije. Superman, Spiderman i ostala super škvadra, a ne zaboravimo tu i Mirka i Slavka, garantirali su da je ipak sve na svom mjestu i da se mi obični smrtnici možemo sa sigurnošću posvetiti svojim životima. No, onda je prošlo desetak godina i čitava slika svijeta se promijenila. Bivši uzori kojima smo se divili sada su polako počeli rušiti i pretvarati u kolekciju nespretno nacrtanih karikatura. Neki bi to nazvali odrastanjem. Jedan od utjecajnijih faktora pri relativiziranju u bajkama naučenih sustava vrijednosti zasigurno je moderna znanost koja gotovo svakodnevno svojim otkrićima pojačava osjećaj apsurdnosti svega što nas okružuje. Najnovija istraživanja koja su provedena unutar Centra za računske znanosti Sveučilišta Cornell i laboratorija Microsofta unatoč svojih senzacionalnih rezultata nisu postigla preveliki odjek u javnosti. Znanstvenici koji su u njima učestvovali nakon provođenja višemjesečnih testiranja došli su do teorije koja objedinjuje osnovna svojstva svih mreža. Po toj teoriji sve vrste umrežavanja slijede principe koncentracije moći, što praktično znači da će prilikom odvijanja bilo kojeg procesa u kojem paralelno učestvuje više faktora većina energije protjecati u smjeru točaka gdje već otprije postoji snažna koncentracija te energije. Tako će se na primjer novi potresi češće dešavati tamo gdje su u prošlosti već bili snažni potresi, Na Internetu će najveći porast prometa ostvarivati stranice koje već prednjače po broju posjetitelja, a unutar nekog tržišta većina novca će se slijevati onima koji ga već posjeduju. Ukratko, bogatiji će postajati još bogatijima a siromašni još siromašnijima. Tokom opsežnih istraživanja znanstvenici su pokušali doći do formalnih dokaza rezultata, no na kraju su odustali i svoju teoriju jednostavno nazvali aksiomskom pojavom. Po njihovom mišljenju čitava stvar je usko povezana s prirodnim zakonitostima koje upravljaju ovim svijetom i trenutno nema drugog način funkcioniranja. Drugim riječima, živimo u svijetu koji svoje resurse daje privilegiranoj manjini, a sve ostale drži na kruhu i vodi. Robin Hood je tu nepoželjna anomalija, a ideje o jednakosti, ravnopravnosti, pravednosti, bratstvu i jedinstvu tek iluzija za one koji su dovoljno naivni da u njih povjeruju. Ukoliko je za povjerovati znanstvenicima, takva slika stvarnosti je oduvijek prisutna i zauvijek će trajati. Tokom povijesti formalno su se mijenjala različita uređenja, no vladajuća klasa je uvijek bila ta koja je zgrtala sve blagodati. Takav hijerarhijski i izrabljivački sustav nužno prolazi kroz cikluse urušavanja, no nakon toga se ponovno uspostavlja osnovni model po kojemu je napravljen. Čitava teorija o osnovnim svojstvima svih mreža naročito je zanimljiva kada se primjeni na postojeće trendove globalizacije i udruživanja država u veće zajednice. Po njoj, u tom procesu korist mogu imati samo oni koji su već bogati i moćni. Velike multinacionalne kompanije i bogate države na taj način će mirnim putem prigrabiti resurse onih siromašnijih i dovesti ih u još podređeniji položaj. U skladu s novoosmišljenim aksiomom teško je ne izraziti čuđenje za entuzijazam s kojim Hrvatska i ostale siromašne države s ruba Europe hrle da pristupe uniji koja, prema znanstvenicima, donosi profit samo onima koji su već na vrhu piramide moć. Trenutna situacija je takva da je gotovo nemoguće povjerovati u bilo kakvu promjenu. Sve je otišlo tako daleko da nam čak ni Robin Hood tu više ne bi mogao pomoći. Prema opisanom modelu prostor za iniciranje ključnih društvenih promjena se otvara u trenucima urušavanja postojećih dotrajalih struktura. A ti trenuci će neminovno doći.