Blog Igora Ognjenovića

Ako živite dovoljno dugo i obratite pažnju na ono što vidite moguće je da dođete do jedne od najdubljih tajni o životu. Ta tajna govori o unutrašnjoj elastičnosti duha kao preduvjetu za najveća postignuća. Ova vremena su puna izazova i u njima jedino može smisleno funkcionirati onaj tko ima snažan duh koji neće biti poražen. Kad stvari stvarno krenu loše, teško je zadržati vjeru. Kada je jako dobro, umijeće je ostati sasvim odmjeren. U tragediji, teško je biti pun nade. U trijumfu, često zaboravljamo na poniznost. Bilo kako bilo, pravi je izazov zadržati pravu perspektivu na život. A u onim povremeno dugim razdobljima kad nije ni jako dobro ni sasvim loše, često je teško sjetiti se i pripremiti na zadivljujuće ekstreme koje nam život sprema.

Mudrost zauzimanja perspektive jedna je od najtežih stvari koje možemo postići i zadržati  kroz turbulencije koje neizostavno doživljavamo u ovom svijetu. Životi nam se ponekad mogu činiti poput divlje vožnje u ludom vlaku lunaparka. Dugi uspon uz nastojanja prepuno nadanja može kulminirati u ekstremnom zanosu, a onda kao bez dna pod nogama, propadamo u ponor prestravljeni i očito bez ikakve kontrole. Kako možemo zadržati ravnotežu kad nam život prijeti sa svih strana? Kako možemo izvući maksimum iz naših talenata i energija u takvom nepredvidljivom svijetu? Da li je neki oblik trajnog uspjeha i osobne sreće uopće moguć kada prolazeći kroz dan, ponekada čini nam se da trčimo kroz minsko polje i suočavamo s potencijalnom katastrofom pri svakom koraku?

Grupa drevnih filozofa poznatih kao stoici imali su neke snažne odgovore na ta pitanja. Živeći u zlatno doba Rima, tri su mislioca naročito zaključila kako je tajna osobne učinkovitosti unutrašnja elastičnost i baš taj unutrašnji komadić je dio koji nam većini nedostaje da bi dosegli osobnu sreću. Uzvišenost snage volje i emocionalne samo-kontrole čini ključnu razliku da bi živjeli život potpuno upravljajući njegovim bogatstvima i uživali u istinskim nagradama. Stoici su vidjeli što nam treba. I ostavili su nam neke dobre savjete o tome kako u vlastitom životu naći to što nam treba.

Ljudska se priroda zapravo nikada na mijenja. Uvidi koje trebamo nikada se zapravo ne mijenjaju. Tako je duša važnija od tijela i ono unutrašnje od vanjskoga, a naš karakter je taj krajnji izvor osobnog ispunjenja. Moramo naučiti nad čime to u našem životu mi imamo kontrolu, a što je to što često ima kontrolu nad nama. Trebamo se koncentrirati na ono što nam je zaista važno, osloboditi se od dubokog filozofskog robovanja lažnim životnim shemama, a usredotočiti na ono dobro što možemo učiniti za druge kao i ponajprije za sebe same. Ove jednostavne ali snažne teme imaju sposobnost da nam promijene život. One nas mogu usmjeriti u pravcu vrijednih postignuća, a osobnu sreću koja nastaje jedino onda kada živimo ispravan i ispunjen život, staviti unutar našeg dosega.

Najpopularniji i utjecajni Stoički filozofi bili su praktični mislioci. Epiktet je bio rob, Seneka odvjetnik, a Marko Aurelije je bio rimski car. Od društvenog dna, preko sredine, sve do vrha, ova su trojica drevnih mislilaca vidjeli u dubinu mudrosti življenja. Epiktet, poput Sokrata puno prije njega, nije pisao. On je razgovarao sa ljudima koji su bili revni u svojem nastojanju da razumiju život. Tako je jedan od njegovih studenata zapisao njegove riječi. Za razliku od Epikteta, Senaka je pisao sveske. Ipak, velik dio njegovih najmudrijih tekstova sadržan je u osobnim pismima i kratkim esejima koje je sastavio za instrukciju i inspiraciju svojim prijateljima. Marko Aurelije je imao bilježnicu sa mislima za svoju osobnu uporabu. Nitko od tih velikih umova nije pisao knjige za samo-pomoć ili osobni rast, ali iz onog što su napisali ili govorili, iz njihovih vrlo različitih, ali opet sličnih životnih iskustava, možemo dobiti izvrstan uvid u njihovo viđenje uzvišenog i kreativnog života, te ga primijeniti danas.

Iz učenja stoika jasno se vidi da su ti filozofi stoički podnosili sve životne nedaće, te da su postojani u svom filozofskom opredjeljenju. To su bili postojani ljudi koji čvrsto stoje na stanovištu ili postavci da se životne nedaće stoički podnose. To se može vidjeti iz kazivanja jednog od najslavnijih među stoicima,Seneke.

“Prezrite bol: nestati će on, ili ćete nestati vi.”

“Zlato se kuša u vatri, a hrabri ljudi u nevolji.”

Ukoliko želite prihvatiti stoički način razmišljanja, možete započeti s tri koraka. Prvi je postaviti sve stvari u perspektivu. Ukoliko se sučite s nekim životnim problemom, pokušajte ga sagledati iz pozicije viših vrijednost. Obzirom na svemir i ideju beskonačnosti, sve odjednom gubi svoju prividnu važnost i u nas se vraća toliko potrebni mir. Drugi korak nam govori o važnosti bilježenja svojih misli. Uzmite jednu bilježnicu i u nju bilježite ono što vam se čini važnim za život. Treći korak je prihvaćanje onog što ne možemo izmijeniti i raspoznavanje onoga što možemo mijenjati. Svako djelovanje potrebno je zasnovati na tim jednostavnim pretpostavkama.

Stoici nisu razmišljali u zrakopraznom prostoru. Bili su pod utjecajem djelovanja mnogih drugih filozofa, ali se svaki od njih pojedinačno upustio u osobno nastojanje da iskusi i razumije život. Potaknuti njihovim primjerom, svako od nas može i sam pokušati. U krajnjoj liniji, filozofija je aktivnost za svaku osobu koja misli. To nije zabava ezoterijskog nagađanja rezervirana samo za drevne mozgove koji nemaju pametnijeg posla. Nije to prašnjavi muzej prošlih učitelja. Filozofija je uzbudljivo istraživanje znanja, razumijevanja i konačno djelovanja – s mudrošću.