Blog Igora Ognjenovića

Živimo u svijetu prepunom zvukova, u kojemu je u današnje vrijeme naročit upliv tehnologije stvorio relativno novi problem okoliša vezan uz zagađenje zvukom, od bipkanja mobilnih telefona do grmljavine aviona. Iako ljudi tvrde kako žele mir i tišinu, većina je podsvjesno uvjetovana bezbrojnim umjetnim zvukovima i bukom i zapravo nalaze da im je tišinu na dulje vrijeme teško podnositi. Općenito, za javnost, zagađenje zvukom nije visoko na listi pojava koje nas ugrožavaju. Želja za odvajanjem od tihog svijeta je tipizirana svom pozadinskom glazbom koju ljudi koriste za vrijeme rada ili slobodnog vremena, a sve biip zvukove na javnim mjestima da i ne spominjemo. To uobičajeno postaje obavezna forma za relaksaciju ili jednostavno način da se odjednom obave dvije stvari.

Nije jednostavan pothvat odbaciti sve zvukove iz okoline i pokušati postojati u što je tišem mogućem svijetu. Prije svega, osobno nemamo uvijek kontrolu nad situacijom. Možemo odabrati hoćemo li uključiti radio, ali ne možemo zaustaviti zvukove prometa na autoputu. Svaki zvuk ima svoju kvalitetu i pošto ih upijamo našim tijelima, umovima i duhom, oni stvaraju pozitivne ili negativne učinke koje vrlo često uopće ne povezujemo. Često smo u nemogućnosti to zaustaviti, odmaknuti se iz situacije i zaštititi, jer su ti uzorci vibracije fizički i oni prodiru u čitavo naše biće. Da bismo bili pod utjecajem mi čak ne moramo te zvukove ni čuti, jer poznato je da uši nisu jedini ulaz. Na primjer, područjem trbuha možemo izravno doživjeti vibraciju pneumatske bušilice, bez da čujemo zaglušujuću buku koja je prati.

Ipak, kad postoji izbor, koji su zvuci dobri? Kao ljudska bića, mi smo u svakom smislu dio prirode – mineralnog, biljnog , životinjskog i ljudskog kraljevstva. Neki mistici tvrde kako smo se zapravo i razvijali kroz svaki od njih. Oni smatraju da u nama čuči znanje kako je to biti kristal, cvijet iili ptica. Neki znanstvenici tvrde da smo sačinjeni od zvjezdanog materijala. Stoga, nalazimo se u skladu sa zvucima oceana, rijeka, potoka, vodopada, vjetra i njegovog šuma u krošnjama, šuštanju lišća, pucketanju grančica, zvuku kiše, pjevu ptica, kitova i dupina, glasanju pojedinih životinja i, na ljudskoj razini, pjevanjem u svim njegovim oblicima, od slatke pjesme folklornog pjevača, pa sve do zbora od 200 glasova, kao i svih vrsta glazbenih sastava čiji su instrumenti izrađeni od prirodnih materijala. Uz te zvukove mi se prisjećamo, svjesno ili nesvjesno kako smo i sami bića svemira na putu u kraljevstva još i viših frekvencija. One su katalizatori u našem duhovnom razvoju koje nas mogu ponijeti iznad treće dimenzije našeg postojanja u kojoj se trenutno nalazimo.

Kada, makar i nakratko doživimo kakva je snaga zvuka u transformaciji našeg stanja, i kada osjetimo pravi smisao ljubavi, čudesnosti i jedinstva svega, prirodno je zapitati se kako možemo svjesno upotrijebiti fenomen zvuka za našu dobrobit. Pasivno, to znači slušati glazbu. Poznajete li nekoga tko ne sluša, ili bar pleše na glazbu? Ljudi biraju različite vrste glazbe, često povezano uz određeno raspoloženje koje u sebi žele razviti. Nikada ranije nije postojalo toliko različitih vrsta stilova uključujući folklornu i klasičnu glazbu iz raznih zemalja i sve glazbe obilježene kao „new age“. Postoje i daljnji izbori – slušati izvedbu uživo ili snimku, akustične ili elektronske instrumente. Neki se ograničuju na jednu vrstu glazbe ili na samo nekoliko kompozitora, jer čini se da baš oni uvijek uspiju izazvati čaroliju kod njih. Ovaj proces odabira je u samom središtu rada današnjih glazbenih terapeuta koji trebaju stvoriti željeni međuodnos glazbene strukture i stoga raspoloženja sa potrebama svojih pacijenata. U nekim dijelovima došlo je do izuzetne specijalizacije, pa se pojavila glazbena terapija specijalno za umiruće. Kako i zašto bi netko imao takve odabire je posebna tema. Dovoljno je reći kako je pasivan pristup slušanja organiziranim uzorcima vibracija koje zovemo glazba prevladavajuća metoda koju ljudi koriste kako bi promijenili svoje stanje na bolje, vjerojatno ulazeći u svijet ekstaze i transcendencije.

Aktivni pristup vezan je uz konkretno stvaranje zvukova, pogotovo onih koji dolaze preko našeg glasa. U brojnim drevnim civilizacijama komunikacija među ljudima provodila se uz pomoć pjevanja. Istovremeno sva najvažnija znanja su se prenosila na sličan način. Velika je šteta što se u modernoj edukaciji pjevanje vrlo malo ili gotovo nikako ne koristi. Govoreći o posljedicama harmoničnog korištenja glasova, Nijemci su skovali uzrečicu koja kaže: „Loši ljudi ne pjevaju.“ Nema sumnje da redovito pjevanje u društvu s dragim nam ljudima pomaže pri očuvanju dobrog fizičkog i mentalnog zdravlja. Dalmatinske klape samo su jedan od brojnih primjera takve prakse koja je bila prisutna u prošlosti. Uz pjevanje na naše zdravlje izuzetno pozitivno djeluje i spontano izražavanje zvukova koji prate određene emocije. Smijanje, jecanje, režanje i zijevanje, imaju pročišćavajući učinak i na taj način nas prirodno dovode u stanje ravnoteže.