Blog Igora Ognjenovića

Sunce je na pola puta kroz svoju stabilnu fazu gorećeg hidrogena, poznatu kao glavni dio njegove evolucije. No, kad Sunce uđe u fazu crvenog diva za oko 5 bilijuna godina stvari će u sustavu Zemlja-Mjesec postati mnogo žešće. Tijekom faze crvenog diva Sunce će se napuhnuti dok njegova rastegnuta atmosfera ne omota Zemlju i Mjesec, koji će početi padati pod utjecaj plinova – prostor kroz koji prolaze sastojati će se od više molekula. Sada se Mjesec odmiče od Zemlje i do tada će biti u orbiti koja je za oko 40 posto veća nego danas. Biti će prvi koji će pasti pod Sunčev utjecaj.

Mjesečev put oko Sunca je takav da se on dok je udaljeniji (za vrijeme punog mjeseca) kreće nešto brže, a dok je bliže Suncu (za vrijeme mladog mjeseca) kreće nešto sporije. Dakle, plinovi su jači u udaljenim dijelovima orbite i to će Mjesec staviti u položaj u orbiti da će mladi mjesec biti bliže Zemlji nego puni mjesec. Danas je Mjesec  prosječno udaljen 385 000 km i do te točke došao je nakon dugog i dramatičnog putovanja. Zemljin mjesec je rođen prije nekih 4.5 bilijuna godina u titanskom sudaru između našeg planeta i planeta veličine Marsa, bar prema vodećoj teoriji. Izvanredan udar izbacio je u orbitu krhotine i iz tog vrtloga spojio se Mjesec. Posljednjih nekoliko bilijuna godina Mjesečeva gravitacija dizala je plime Zemljinih oceana, koje je brzovrteća Zemlja pokušavala povući od polaganog Mjeseca. Rezultat je da je Mjesec odguran od Zemlje svake godine za 4 centimetara i rotacija našeg planeta se zato usporava. Ako se to ne prekine, Mjesec će nastaviti svoje povlačenje dok mu za krug oko Zemlje neće trebati 47 dana. I Zemlja i Mjesec zadržali bi ista lica stalno okrenuti jedno prema drugome, a Zemljina rotacija bi se također usporila na jedan okret svakih 47 dana.

Sunčeva mutacija u crvenog diva omogućuje ogroman zastoj pri Mjesečevom bijegu i vjerojatno je da će osigurati da on završi svoj put kao što je i započeo - kao prsten Zemljinih krhotina. Gustoća i temperatura ubrzano rastu u blizini površine (fotosfere) budućeg divovskog sunca. U blizini te vruće zone, Sunčev plin iz proširene atmosfere prouzročit će propadanje Mjesečeve orbite. Mjesec će se naginjati stalno malo bliže prema Zemlji dok ne dosegne točku od 18 470 km iznad našeg planeta, točku nazvanu Rocheov limit. Dosezanje Rocheovog limita znači kako će gravitacija koja drži Mjesec na okupu biti slabija od plimnih sila koje ga rastvaraju. Mjesec će se raspasti u komade i svaki krater, planina, dolina, otisak i znak biti će raspršeni kako bi se oblikovao spektakularan prsten krhotina promjera 37 000 km iznad Zemljinog ekvatora. Novi prsteni biti će kratkog vijeka. Teorija predviđa kako će ih konačno kiša donijeti  na Zemljinu površinu. Čestice različite mase imati će različito vrijeme opstanka; manje čestice će biti prvo uklonjene, a kasnije one veće. Većina čestica će otići do vremena kada Zemlja dosegne zvjezdanu fotosferu. Ako Sunčeva fotosfera dohvati i Zemlju, i naš će planet iskusiti pomak i nagli rast u Sunce do spaljivanja.

Ipak, postoje moguće prirodne alternative. Ako Sunce kao veliki crveni div izbaci dovoljno materijala prije nego što Zemlja ispari, naš planet će biti oslobođen iz zvjezdane čahure u pojavu bez Mjeseca. Zemlja će bez svog suputnika poći na usamljeno bdijenje dok će se Sunce pretvoriti u zvjezdano tijelo zvano bijeli patuljak, izblijedivši do crnila tijekom slijedećih trilijuna godina. Alternativno, ako Sunce svojim širenjem izgubi 20 posto mase prije nego što dosegne našu blizinu, i Zemlja i Mjesec mogli bi biti pošteđeni spaljivanja i ostati zajedno vječno okrenuti jedno prema drugome. Pravi ishod ostaje teoretski neizvjestan jer ni jedna divovska crvena zvijezda nije pažljivo promatrana tijekom te presudne faze.