Blog Igora Ognjenovića

U zadnja dva tjedna bili smo svjedocima vrlo dramatičnim događanjima koja su nas još jednom potakla na razmišljanja o mogućim scenarijima kraja svijeta. Istovremeno smo još jednom imali priliku svjedočiti nezgrapnim pokušajima obračunavanja astronoma s astrologijom i njezinim doživljajem stvarnosti koja nas okružuje. Sve je započelo 9. ožujka naizgled beznačajnom viješću o astrologu koji najavljuje mogućnost većih katastrofa u vrijeme takozvanog „super mjeseca“ koji bi se trebao odigrati nadolazećeg 19. ožujka. Naime, astrolog Richard Nolle je već godinama proučavao utjecaj lunacija u vrijeme kada je mjesec najbliži Zemlji i ustanovio njihovo podudaranje s različitim prirodnim nepogodama. Pošto se na dan 19. ožujka puni mjesec trebao odigrati u vrijeme kada je mjesec izuzetno blizu Zemlji, Nolle je konstatirao kako bi se sve to moglo poklopiti s nečime što bi imalo potencijal ugrožavanja većeg broja ljudi. Odmah nakon objavljivanja Nolleovih upozorenja javili su se dežurni astronomi i počeli ismijavati ideju o tome da bi ovaj nebeski fenomen mogao imati bilo kakvog utjecaja na odvijanje normalnog života na zemlji. Po tko zna koji put su pobrkali lončiće i simboličko astrološko tumačenje neba pokušali povezati s konkretnim materijalnim zakonitostima. Zanimljivo je da prilikom kritiziranja astrologije znanstvenici zaboravljaju na sve tekovine moderne fizike i svoj um koriste na nivou srednjevjekovnih inkvizitora. No, ismijavanje Nolleove teorije o „super mjesecu“ nije dugo trajalo jer je već za dva dana nakon objavljivanja vijesti u novinama došlo do razornog potresa i tsunamija u Japanu. Početak idućeg tjedna donio je nuklearnu krizu i potaknuo lavinu strahovanja o tome što li tek donosi dan 19. ožujka kada će se na nebu odigrati najavljeni posebni puni mjesec. Astronomi su ponovno digli glave i počeli s istom pričom o tome kako blizina mjeseca ne može bilo kako utjecati na normalno funkcioniranje života. Da apsurd bude veći, njihove izjave su u vijestima pratile slike užasnih posljedica katastrofe u Japanu. U tim trenucima medijima nije padalo na pamet upitati za mišljenje nekog od astrologa. Na kraju je došao i taj famozni 19. ožujka. Iako je u našim krajevima dan bio prilično oblačan i hladan, svijet nije zahvatio nikakav novi potres i more nigdje nije poplavilo obalu. U televizijskim vijestima i po novinama su ponovno osvanula ismijavanja teorija o utjecaju mjeseca na zemaljske prilike. Uz sve to su išle reportaže o početku napada na Libiju i umiranju nevinih civila. Da, život je i dalje išao normalnim tokom. Svi oni koji ne poznaju astrologiju u pravilu očekuju da se neke neobične nebeske konfiguracije manifestiraju istog trenutka na zemlji. Kada se to ne dogodi, odmah astrologiji oduzimaju bilo kakvu vrijednost i nazivaju je pseudoznanošću. Način na koji astrologija doživljava nebo bitno je različit od znanstvenog. Za razliku od većine astronoma kojima su najvažniji oni parametri koje se mogu precizno izmjeriti, astrolozi svemiru pristupaju na cjelovit i integrirajući način. On za njih postaje projekcija naših unutrašnjih sadržaja koji se žele realizirati na nivou konkretnih događanja. Pri tome se ti sadržaji ne moraju realizirati u istom trenutku kada su prikazani na nebu. U nekim slučajevima konkretni događaji slijede prije, a u nekim poslije formiranja nebeske konfiguracije. U tome nema ničega kontradiktornog. Pogledamo li ono što se desilo u razdoblju između 11. i 19. ožujka doći ćemo da dvije sasvim različite interpretacije. Astrolozi će reći kako je su se u tom razdoblju povezala dva vrlo intenzivna nebeska događaja: puni mjesec koji je 19. ožujka bio najbliži Zemlji i ulazak Urana u znak Ovna na dan 12. ožujka. Sve to se manifestiralo kroz razorni potres, tsunami i nuklearnu katastrofu u Japanu, te istovremeno kroz početak vojne intervencije u Libiji. Istovremeno će astronomi tvrditi kako su astrološka predviđanja o dramatičnim događanjima bila kriva jer se svi ovi događaji nisu realizirali u istom trenutku kada je mjesec bio našem planetu u najbližoj točki.