Blog Igora Ognjenovića

Proslava Isusovog raspeća i kasnijeg uskrsnuća najvažniji je datum u kršćanskom kalendaru. Tijekom stoljeća raspravljalo se i o datumu samog Uskrsa. Unatoč svim početnim naporima kako bi se ustanovio pravi datum proslava, datum Uskrsa se svake godine mijenja prema kalendaru. Kršćanske crkve sada koriste 21. ožujak kao početnu točku za određivanje datuma Uskrsa; pa se računa kao prva nedjelja iza slijedećeg punog mjeseca. No, sama tradicija slavljenja Uskrsa starija je od kršćanstva. Sama engleska riječ za Uskrs (Easter) dolazi od stare engleske riječi Eostre ili Eastre. To je bilo ime jedna anglo-saksonske boginje. Slavili su je tijekom proljetnog ekvinocija, u vrijeme koje danas povezujemo sa razdobljem Uskrsa. Do današnjeg dana mnogi neopogani i pobornici Wicce slave ovo vrijeme kao jedno od osam svetih slavljeničkih dana, znanih također i kao sabati. Unutar tih religija proljetni ekvinocij je općenito proslava plodnosti, povezana s rastom bilja i ravnotežom između dana i noći. Poganske religije na Mediteranu su svoje proslave temeljile na priči vrlo sličnoj onoj o Isusu i njegovom uskrsnuću. Atis, lik misterioznog kulta koji se pojavio u Rimu oko 200 prije Krista, bio je slavljen kao rođen od djevice koju je oplodilo voće bademovog drva. Vjerovalo se da se on svake godine ponovo rađa i proslave su počinjale danom krvi koji su nazivali „Crni petak“ i nastavljali tijekom tri dana kada su se veselili njegovom uskrsnuću. U kršćanskim proslavama također je prihvaćena i crna boja kao simbol Dobrog petka. Sličnosti između priča o Isusu i Atisu dovele su tijekom vremena do mnogih slutnji. Neki povjesničari tvrde kako se Isusova životna priča jednostavno odnosi na druge likove, dok su drevni kršćani raspravljali da su te priče primjeri lažnih božanstava koja je stvorio Sotona kako bi antidatirao Krista. Općenito, ta veza se sada zanemaruje, što bi moglo objasniti zašto Isusa šire priznaju i povezuju sa proljetnim proslavama. Tradicionalni uskršnje jaje i zec možemo pratiti sve do starih vremena kao simbole plodnosti. Zečevi i zečice bili su posebno simbolični radi svog bogatog rasplođivanja. Fraza „poput zečeva“ služi kako bi objasnila drevne stavove prema tim životinjama. Zečevi postaju seksualno zreli u relativno mladim godinama i mogu donijeti na svijet nekoliko mladih na godinu. Ženke se čak sposobne zanijeti dok već nose mlado, što ih čini primjerom plodnosti u uskršnjem folkloru. Fraza „lud kao ožujska zečica“ također objašnjava značaj plodnosti tijekom proljeća. Ova izreka se odnosi na rituale parenja zečeva tijekom proljeća. Odbijeni mužjaci bi često izvodili nešto što bi izgledalo kao „ludi“ ples kako bi konačno osvojili ženke. Ovo upadljivo ponašanje značilo je da su zečevi u to doba godine bili dosta uočljivi. Boginja Eostre također je bila povezana sa zečevima, a jaje je predstavljalo preporod zemlje tijekom proljeća. Obojana jaja stoga predstavljaju dio poganskih rituala. Ti rituali su također bili usvojeni u kršćansku proslavu Uskrsa. Kršćani su jaje prepoznavali kako simbol groba, koji označava obnovljen i uskrsnuo život. Tradicionalno jaja se bojaju u crvenu boju kako bi prikazala Kristovu krv, ali neki slijede legendu kako je Marija Magdalena u Isusovu grobnicu donijela kuhana jaja kako bi ih podijelila sa ostalim ožalošćenima, a jaja su čudom pocrvenila kada je Isus nestao iz grobnice. Jednostavnije, jaje simbolizira kraj uskršnjeg posta, razdoblja u kojem su jaja tradicionalno zabranjena. Izgleda da je veza između zečeva i jaja rezultat zbrke oko toga kako zečevi podižu svoje mlade. Smatralo se kako je zec bio glavni početak mnogih od tih tradicija, a zečevi su bili samo novija zamjena zahvaljujući svojoj širokoj prisutnosti širom svijeta. Poznato je da su zečevi gradili skloništa poznata kao oblici u kojima će čuvati svoje mlade. Njih su često zamjenjivali sa gnijezdima ptica koje su gradile gnijezda koja su ličila na izdubljeni oblik zečjeg gnijezda. Čin farbanja kokošjih jaja razvio se kako bi uključio moderne čokoladne ili plastične alternative koje sada svakoga Uskrsa preplavljuju dućane. Tradicionalna posjeta uskršnjeg zeca i potraga za uskršnjim jajem došli su u funkciju izvan religijskih proslava i postali praksa i simbol same po sebi.