Blog Igora Ognjenovića

Kraj majanskog kalendara koji se poklapa se sa zimskim solsticijem 2012. godine. Taj datum osnova je svekolikih spekulacija o sudbini čovječanstva u kojima različiti više ili manje stručni autori variraju od uništenja ovog svijeta do započinjanja novog zlatnog doba. U čitavoj toj euforiji možda ne bi bilo lože obratiti pažnju što o tom danu kaže sama majanska astrologija. Prebacimo se samo na trenutak do grada Palenque u Meksiku i zabilježimo točno vrijeme zimskog solsticija, koje iznosi 5 sati i 11 minuta. Dakle, u to vrijeme će obzirom na geografske koordinate područja gdje su živjele Maje 21. prosinca 20012. započeti zima. Taj podatak nam je vrlo važan pošto su po majanskom kalendaru dani započinjali zalaskom sunca, pa često dolazi do nepotrebnih grešaka pri preračunavanju datuma iz jednog kalendara u drugi. Unutar majanske astrologije od izuzetne važnosti su uvijek bile karakteristike pojedinog dana koje su se unutar svetog kalendara tzolkina određivale kombiniranjem 20 dnevnih znakova i 13 brojevnih frekvencija. Ako pogledamo situaciju na dan 21. prosinca 2012. godine, nije teško uočiti da upravo taj dan pripada znaku Ahau koji je zadnji u nizu od 20 znakova i smatra se nekom vrstom krune čitavog niza. Na mayanskom jeziku „ahau“ znači „gospodar“ ili „vođa.“ Ponekad se pečat za ovaj znak prikazivao kao cvijet sa četiri latice, a ponekad je on izgledao kao ljudsko lice. Za Maye je cvijet bio simbol Gospodara sunca, kojemu sljedeći njihovu tradiciju i pripada ovaj dan. Ahau kao dnevni znak bio je simbol sunčeva savršenstva koje se manifestira u cvijetu. Njihovo savršenstvo je ta zajednička poveznica, te istovremeno ono što je vrijedno štovanja. Ahau kao posljednji od dvadeset dnevnih znakova završava niz koji kao svoj početak ima stvaranje svijeta. Po majanskom kalendaru njime se kompletira ciklus katuna, te istovremeno i naziva njegovim imenom. Drugim riječima, Maje su svaki ciklus katuna imenovali njegovim zadnjim danom, a to je bio Ahau. Za njegov simbol je izabran cvijet jer je on predstavljao najviši oblik evolucije biljke nastao uz pomoć sunca. Zbog toga nije nimalo čudno što upravo Ahau dolazi na kraju sveukupnog ciklusa. U kontekstu priče o 21. prosincu 2012. godine kao danu sveopćeg uništenja ove civilizacije i unutar gomile različitih katastrofičnih scenarija, simbolika Ahaua u mnogo čemu negira takve primisli. Riječ je u znaku obojenom ogromnom kreativnošću i stvaralačkim potencijalom. Kao da se na kraju jednog velikog povijesnog razdoblja koncentriraju energije koje će inicirati stvaranje nadolazećeg novog razdoblja. U cikličkom promišljanju povijesti ne postoji konačni kraj. U svakom završetku nekog ciklusa uvijek je prisutno i sjeme onog idućeg, i tako u beskonačnost. Zato se pri tumačenju simbolike zimskog solsticija 2012. godine treba više usmjeriti na one konstruktivne nego destruktivne elemente. Grafički prikaz znaka Ahaua objedinjuje cvijet i ljudsku glavu, što bi najvjerojatnije moglo predstavljati dosezanje vrhunca evolucije kroz pojavljivanje određene superiorne osobe. Pri tome uvijek treba imati na umu osnovno značenje riječi „ahau“, a to je gospodar ili vođa. Dakle, riječ je u superiornoj osobi (osobama?) koja će preuzeti ulogu vođe. Zanimljivo je da se unutar simbolike znaka Ahaua nalazi i stvaranje ravnoteže dobra i zla. Za ljude rođene na dan kojime vlada Ahau smatralo se da su zaštićeni posebnom osobnom energijom od bilo kakvih upliva zlih sila. Njihova životna misija je da svojom aktivnošću i učenjima koje šire jasno pokažu kako dobro u konačnici uvijek pobjeđuje nad zlim. Ti ljudi su neka vrsta katalizatora koji pomažu da se u ovaj svijet prizovu nove ideje koje će prouzročiti važne društvene promjene. Njih možemo doživjeti kao živuće prototipove prema kojima bi trebali stremiti ostali ljudi. Očigledno je da se pri tumačenju značenja zimskog solsticija 2012. godine stalno pojavljuju teme vezane uz inkarniranje po svemu superiornog vođe ili vođa. Ova osoba bi trebala obilježiti prelazak iz jednog vremenskog ciklusa u drugi i pri tome svojim primjerom kreirati nove društvene modele ponašanja. U prilog takvom razmišljanju ide i sam simbolika zimskog solsticija, te činjenica da se u astrološkoj karti tog događaja na istočnom horizontu uzdiže planet Venera koji se povezuje s Quetzalcoatlom, palim i ponovno uzdiglim spasiteljem. Sve ide prema tome da zimski solsticij 2012. ustvari predstavlja dan rađanja a ne nikakvog uništenja. Bilo bi to najvjerojatnije rađanje jedne nove generacije, istinske indigo i kristalne djece, koja bi iz korijena mijenjala osnove društvene organizacije. Takve pretpostavke još više potencira frekvencija broja 4 koje ide uz znak Ahau za 21. 12. 2012. Riječ je o frekvenciji koja zahtijeva materijalno manifestiranje kroz stvaranje konkretnih oblika. Kad netko u javnosti istakne određeni datum kao izuzetno važan za čovječanstvo i uz to o njemu napriča čitav niz bajkovitih sadržaja, svi automatski očekuju da se sve to dogodi u jednom trenutku. Na taj način se i 21. 12. 2012. doživljava kao datum nakon kojeg ništa više neće biti isto. Oni koji se bave astrologijom znaju da nebeske zakonitosti ne slijede takvu logiku. Bilo kakvom astralnom utjecaju treba vremena da se konkretizira na zemaljskom planu. Iz tog razloga će na prvi pogled i poslije 21. 12. 2012. svijet izgledati istim kao prije. Ipak, kako vrijeme bude prolazilo i kako djeca rođena oko tog datuma počnu odrastati i preuzimati određene društvene uloge, nagovještene promjene će postati očigledne.