Sad već davne 1981. godine Philip K. Dick, slavni pisac znanstvene fantastike, započeo je pisati svoju poznatu gnostičku trilogiju u kojoj je iznio po svemu jedinstvenu sliku svijeta u kojemu živimo. Kao inspiracija za to poslužila su mu osobna psihička iskustva u kojima je doživio vizije otkrivanja istine. Dickovu gnostičku trilogiju trebali su činiti romani „Valis“, „Božanska invazija“ i „Sovino svanuće“, no zbog njegove prerane smrti zadnji roman u nizu nikada nije završen. Iz tog razloga obožavatelji ovog američkog pisca najčešće na mjesto te treće knjige stavljaju posljednji napisani roman „Transmigracija Timothya Archera“ koji tematski nadopunjava prve dvije knjige.

Unutar Dickove gnostičke trilogije roman „Valis“ se ističe kao jedno od njegovih ključnih dijela. Glavni junak je Horselover Fat (horselover = ljubitelj konja, fat = debeo), koji je u neku ruku surogat samog autora. Naime, „Horselover“ je engleski ekvivalent grčkog imena Filip, dok u njemačkom prezime Dick znači „debeo“. Sam Dick u svom romanu kaže kako mu je kreiranje lika Horselover Fata omogućilo „više potrebne objektivnosti“. Na taj način u iznošenju radnje pisac može kreirati kontrapunkt između dvije krajnosti i pribrano opisati polagano nestajanje sebe u obliku fiktivnog lika.

Iako je knjiga napisana u autobiografskom prvom licu, kroz veći dio radnje Dick tretira sebe i Fata kao dva odvojena karaktera. On često raspravlja sa svojim likom i oštro kritizira njegova razmišljanja i napisane tekstove. U prvom planu tih rasprava je duhovnost, jer i Dick i Fat su opsesivno okupirani različitim religijama i filozofijama. U zajedničkoj potrazi za lijekom koji istovremeno liječi osobnu i božansku ranjenost Dick i Fat koriste citate iz kršćanstva, taoizma, gnosticizma i Jungove psihoanalize. Pri samom kraju knjige Fat bude privremeno izliječen od strane mesijanskog lika inkarniranog u liku djeteta Sofije. Inače, eon Sofija (na grčkom sophia znaći „mudrost“) se pojavljuje kao ključna figura u mnogim gnostičkim tekstovima. Taj eon je odgovoran za „božansku grešku“ i nastajanje ovog materijalnog svijeta. U trenutku Fatovog izlječenja on jednostavno prestaje biti dostupan Dicku.

Horselover Fat vjeruje svojim vizijama koje mu otkrivaju tajne činjenice o stvarnosti života na Zemlji. Potaknut njima on se udružuje s grupom istomišljenika i počinje istraživati čitavu stvar. Jedna od njihovih teorija vezana je uz postojanje inteligentne mašine koja se nalazi u orbiti oko našeg planeta koja svojim utjecajem potiče ljude na buđenje iz nametnutog im sna. Dick tom umjetnom satelitu daje ime Valis i povezuje ga s informacijskom mrežom s ishodištem na zvijezdi Sirius unutar zviježđa Velikog psa. Za svoje djelovanje Valis koristi „ružičaste laserske zrake“ i pri tome projicira na Zemlju holograme u svrhu uspostavljanja komunikacije vanzemaljaca i ljudi. Dick smatra da taj umjetni satelit kod ljudi stvara efekt vraćanja unutrašnjeg znanja koje je nestalo kroz namjerno potaknutu kolektivnu amneziju. Drugim riječima, ono što nazivamo prosvjetljenjem i gnozom rezultat je upliva bića koja obitavaju u području zvijezde Sirius.

Dickova vizija svijeta u kojem živimo nastavlja vrlo drevnu tradiciju raskrinkavanja nestvarnosti ovog svijeta. Jedina razlika je u tome što on i oslobođenje od iluzije stavlja u okvire utjecaja sa strane, štoviše utjecaja koji se odvija preko moderne tehnologije. Različiti gnostički tekstovi iz prošlosti svemir u kojem živimo doživljavaju kao zatvor iz kojeg moramo pobjeći. On je umjetna tvorevina bolesnog uma lažnog boga koji je ljubomoran na sve ostale bogove. Po razmišljanju Dicku je bio blizak i Georges Gurdjieff, s tom razlikom što se on pozabavio načinom na koji se u ovom svijetu kreira sveukupna iluzija. Prema Gurdjieffu najveći dio čovječanstva živi kao automati kojima upravljaju više sile. Pri tome se glavno središte upravljanja ljudima nalazi na Zemljinom satelitu Mjesecu. Ovo nebesko tijelo se prema Gurdjieffu doslovce hrani energijom koju kreiraju ljudi.

Ljudi su u tom kontekstu doslovce Mjesečeva hrana. Inteligencije koje stoje iza njega održavaju čovječanstvo u nekoj vrsti kolektivnog sna i pri tome mu poput parazita isisavaju vitalne energije. Uz pomoć Mjesečevog utjecaja u ljudima se stvaraju umjetne navike i potiče ih se na aktivnosti koje ih samo još više zarobljavaju. Sve to se odvija preko povezivanja s ljudskim umovima u koje se umeću određeni programi i na taj način kreira njihova sudbina. Pri tome Gurdjieff ide toliko daleko da kaže kako bi bez Mjesečevog parazitiranja nad ljudima ovo nebesko tijelo i inteligencije koje su s njime povezane jednostavno prestale postojati. Jedini način na koji se ljudi mogu osloboditi iz svoje podređene pozicije i izbjeći da budu pojedeni od Mjeseca je kroz intenzivni trud i stalno prakticiranje «samoprisječanja». Gurdjieffov učenik Ouspensky objašnjava kako je jedini način prevladavanja Mjesečevih utjecaja taj da svaki čovjek unutar sebe stvori novi Mjesec. Pod time on misli na razvijanje novog unutrašnjeg pokretačkog mehanizma koji će preuzeti funkcije od onog izvanjskog.

Ovo negativno isticanje Mjeseca našlo je donekle svoju potvrdu i unutar astrologije. Od davnih vremena ovaj Zemljin satelit povezuje se uz ljudsku emocionalnost, osjećaj sigurnosti i ljudsku dušu. Istovremeno Mjesec uz Merkur simbolizira funkcioniranje ljudskog uma. Na taj način otkrivamo postojanje procesa stvaranja emocija preko mentalnih tvorevina, ili drugim riječima neautentičnih duševnih emocija. Tu bi Mjesec igrao ulogu surogata duše koji je implantiran u ljude u svrhu njihovog zarobljavanja. Jednostavnije rečeno uz uzajamno djelovanje Merkura i Mjeseca stvaraju se emocije kojima se hrane oni koji drže ljude u ropstvu. U svojim učenjima Gurdjieff ističe naizgled paradoksalnu tezu o nepostojanju ljudske duše prilikom rođenja u ovom svijetu. Kao preduvjet oslobađanja on ističe potrebu njezinog kreiranja kroz ustrajan rad na sebi. Upravo zbog toga Ouspensky spominje potrebu kreiranja novog Mjeseca u sebi. Taj novi Mjesec je naša autentična duša koja će zamijeniti umjetnu tvorevinu nametnutu od strane naših gospodara.

Philip K. Dick u svom romanu „Valis“ ide još korak dalje i stvara pretpostavku o izvanjskim utjecajima koji potiču na stvaranje te nove duše. Po Dicku ljudsko buđenje i oslobađanje od ropstva posljedica je programa koji su u matricu umetnuli dobronamjerna bića iz druge dimenzije. Njegova vizija uklapa se u drevna dualistička učenja gdje se dobri i loši bogovi natječu preko ljudi. Oni loši bogovi iskorištavaju ljude držeći ih u neznanju, a oni dobri bogovi im daju direktno znanje i slobodu. Gledajući sve zajedno, izgleda da su virtualne igre vrlo popularne na tim božanskim nivoima postojanja.