Još iz biblijskih vremena dolazi nam pravilo koje kaže da ukoliko želimo nešto primiti prvo trebamo davati. Na prvi pogled sve ovo izgleda čudno i pomalo apsurdno. Zaista, kako je uopće moguće misliti na davanje u trenucima kada želimo nešto novo dobiti? Većina ljudi je u tim trenucima usmjerena samo na ono za čime žude i pri tome ne percipiraju ništa osim najkraćeg puta do ostvarivanja svog cilja. Just do it! Na taj način postižu upravo suprotno – zatvaraju se u svoje ljušture i nesvjesno si uskraćuju mogućnost bilo kakvog primanja. Riječ je o negativnim mentalnim programima koji se usvajaju već nakon rođenja i vremenom postaju toliko intenzivnim da ih se uzima zdravo za gotovo. Po tim programima život nije laka stvar i pri ostvarivanju važnih ciljeva potrebno je stalno prevladavati različite vrste zapreka. U toj neprestanoj borbi za osiguravanje opstanka jednostavno nema vremena za bilo kakvo opuštanje. Pravilo davanja u svrhu primanja je vrlo jednostavno i prirodno. Ukoliko u svoj život želite nešto izmijeniti prije toga je potrebno stvoriti potreban prostor za te nove stvari. Uzmimo konkretan primjer osobe koja ima loše odnose s okolinom i nada se kako će konačno privući nekoga s kime će se razumjeti i uživati u zajedničkoj bliskosti. To zasigurno neće ostvariti ukoliko uporno ostaje kod kuće i nastavlja se svađati sa svojim ukućanima. Dakle, za početak je potrebno osvijestiti želju i pokrenuti se s mrtve točke. Odlazeći na mjesta gdje se okupljaju drugi ljudi stvoriti će se prilika za nove kontakte i stvaranje prijateljstava. No, to nije dovoljno. Vrlo teško je moguće da će spomenuta osoba samim svojim prisustvom natjerati sve da se oduševe njome i poklone njoj svoju pažnju. Rješenje daje pravilo davanja koje kaže da ukoliko želimo primiti nečiju pažnju prije toga trebamo toj osobi dati svoju pažnju. Postoji vrlo malo ljudi kojima ne odgovara da drugi poštuju njihove vrijednosti. Najlakši način postizanja uvažavanja od strane poznatih vam ljudi je da ih mi sami uvažavamo. Time ostvarujemo pozitivne odnose i postajemo netko na koga se gleda sa simpatijama. Djelovanje pravila davanja kao prvog koraka ka primanju jako dobro se može vidjeti na primjeru izlaženje iz kriznih financijskih situacija. U tim situacijama kod većine ljudi dolazi do izražaja strah od gubitka sredstava za život što za posljedicu ima povlačenje krivih poteza i dodatno pojačavanje krize. Suočeni s nedostatkom materijalnih sredstava oni počinju dramatizirati i drastično ograničavati svoju potrošnju. Preuzima se novi način života unutar kojeg se ne zadovoljavaju niti osnovne potrebe. Na taj način se snižava doživljaj vrijednost svog života i automatski prizivaju nove neugodne okolnosti. Svijet oko nas poput nekog ogledala sa zadrškom odražava naše unutrašnje stanje. Slična pravila koja vrijede za pojedince vrijede i za države. U slučaju kada se u nekoj državi pojavi bilo kakav oblik krize, oni koji vode tu državu bi trebali izlazak iz krize započeti davanjem dodatnih mogućnosti svojim građanima. Jedino na taj način je moguće ostvariti ponovni prosperitet i povećati produktivnost. Ukoliko se krene suprotnim putem i narodnu nametnu dodatni porezi, te se još dodatno počne s ukidanjem postojećih prava, negativne posljedice će vrlo skoro biti više nego očigledno. Neumoljivo izražavanje spomenutih pravila davanja i primanja tokom zadnjih nekoliko godina imali smo priliku upoznati u našoj nimalo blistavoj svakodnevnici. Umjesto da poput ostalih europskih država izađemo iz postojeće ekonomske krize, mi smo neprestano sve dublje tonuli i pri tome trpjeli sve veća zakidanja od strane države. Bilo bi prekrasno kada bi se oni koji upravljaju našim sudbinama upoznali s biblijskim pravilima ponašanja i svojim građanima podarili veća prava i financijske pogodnosti. Na taj način bi se potaknulo stvaranje novih vrijednosti i stabiliziranje općenite situacije. Država koja neprestano sve više uzima, a pri tome ne razmišlja o davanju i nije neka previše inteligentna država. Ostaje pitanje kako ju natjerati da to sama shvati.