Ljudi žele vjerovati kako su oni vrhunac božje kreacije, jedina bića u ovom svijetu koja imaju sposobnost mišljenja, i zbog toga si uzimaju pravo vladanja nad svime što ih okružuje. Ovakvu bahatu pretpostavku sve više narušavaju različita znanstvena istraživanja koja na svjetlo dana iznose podatke u do sada nepoznatim sposobnostima životinja. Pažljivijim praćenjem tih vijesti, koje se uglavnom tretiraju usputne zanimljivosti, može se uvidjeti da živimo u jednom čarobnom svijetu prepunom čuda. Svjesnost očigledno nije privilegija samo ljudskih bića, nego se izražava u svemu što nas okružuje. Sjećate li se hobotnica koje su predviđale rezultate nogometnih utakmica? One su postale neizostavni dio folklora oko različitih velikih nogometnih događanja. Gotovo da nije bilo novina koje nisu objavljivale fotografije na kojima su se simpatične hobotnice opredjeljivale za pojedine reprezentacije ili klubove. Iako su predviđanja hobotnica bila izuzetno točna, većina ljudi je mislila kako je u pitanju samo šala namijenjena podgrijavanju sveprisutne nogometne euforije. Ipak, znanstvenici misle drugačije i upozoravaju da hobotnice posjeduju izuzetne sposobnosti rješavanja problema i uspostavljanja kompleksnih povezivanja između ideja. Kako bi preživjele u moru one su prisiljene iskazivati natprosječnu dovitljivost i originalnost. Iako svemu još uvijek pristupaju na nivou anegdote, znanstvenici koji se bave istraživanjima vezanim uz hobotnice sve više su prisiljeni praviti paralele između njihove i ljudske inteligencije. Od svih beskičmenjaka hobotnice prednjače u veličini svog mozga. Pri procjenama inteligencije vrlo se često primjenjuje uspoređivanje broja neurona. Prosječna hobotnica ih ima oko 130 milijuna u mozgu, što i nije tako impresivno u usporedbi s ljudskih 100 bilijuna. No, tu dolazimo do jedne druge neobične pojave. Tri petine hobotničinih neurona nije u mozgu, nego u njezinim krakovima. To znači da svaki krak posjeduje sam za sebe neki posebni oblik uma. Prilikom eksperimenata znanstvenici bi odrezali hobotnici pojedini krak (one imaju sposobnost regeneracije izgubljenih dijelova) i on bi se nastavljao smisleno ponašati. Iako odvojen od tijela krak bi i dalje prikupljao hranu i prinosio je ustima. Uz inteligenciju koja je razmještena po čitavom tijelu, hobotnice posjeduju i veliku sposobnost mimikrije. U stanju su svjesno mijenjati boju i oblik tijela ovisno o potrebi. Hobotnice za promjenu boje kože koriste tri različita tipova stanica. Najdublji nivo samo pasivno reflektira svjetlost iz pozadine, dok onaj najviši sadrži žutu, crvenu, smeđu i crnu boju. Srednji dio stanica kože je predviđen za bliješteće varijante plave, zelene i zlatne boje. U tom spektaklu različitih nijansi vrlo teško je objasniti kako hobotnice uopće odlučuju o bojama svoje kože jer ova morska bića sama po sebi nemaju sposobnost njihovog raspoznavanja. Neki od znanstvenika zastupaju mišljenje da hobotnice boje raspoznaju svojom kožom koja odigrava i ulogu oka. Uz to što razmišljaju krakovima i vide kožom, hobotnice vrlo često iskazuju ponašanje slično ljudima. Prilikom jednog eksperimenta hobotnica je svjesno poslagala tri kamena u trokutastu formaciju, neko vrijeme ih promatrala i nakon toga otišla spavati. Znanstvenici pretpostavljaju da je riječ o postojanju određenog koncepta zaštite. Tri kamena su simbolički trebali osigurati prikladne okolnosti za miran san. U nizu situacija hobotnice su ostvarivale dobar kontakt s ljudima. Jedna od njih je čak i izlegla jaja u neposrednoj blizini kupača na plaži koji su je redovito hranili. Inače, ova inteligentna bića žive o prosjeku samo po tri godine. Neke vrste iz većih morskih dubina dostižu i duboku starost od desetak godina. Ukoliko nastave s istraživanjima, znanstvenici će najvjerojatnije otkriti brojne nove sposobnosti kako hobotnica, tako i drugih životinja, te na taj način potvrditi svjesnost u svakom i najmanjem dijelu ovog svijeta. Unatoč tome teško je očekivati da će to na bilo koji način promijeniti ograničavajuće stavove većine ostalih ljudi.