Tajnoviti su putovi Gospodnji, no običan kompjutorski program može nam objasniti kako je religija nastala.  Pročišćujući religijsko vjerovanje u genetsku predodređenost kako bi nastavljalo prenositi neprovjerene informacije, program predviđa kako će religija još cvjetati. Ipak, religija uzima svog maha ako nevjernici pomognu vjernicima – možda zato što su impresionirani njihovom predanošću. „Ako se je osoba voljna žrtvovati za apstraktnog boga, onda ljudi osjećaju kao da su se voljni žrtvovati za zajednicu,“ kaže James Dow, evolucijski antropolog na Oakland sveučilištu u Rochesteru, Michigan, SAD, koji je napisao program – nazvan Evogod. Dow je zasigurno prvi znanstvenik koji je zadao udarac na temu kako se religija pojavila. Teorije o evoluciji religije vode u dva smjera. Jedan tvrdi kako je religija mentalna činjenica,o kojoj odlučuju dijelovi mozga inače razvijeni za druge zadatke. Druga tvrdi kako je religija činila dobro našim precima. Prije nego da je nus-produkt drugih moždanih funkcija, to je podešavanje same sebe. Po tom objašnjenu, prirodni odabir polako je pročistio ljudsku populaciju nevjernika. Još prije 10,000 godina u vrijeme kada je nastalo pismo, možda oko 7000 godine prije Krista, počeli smo bilježiti ljudska vjerovanja u natprirodno. Kako bi odredio da li je moguće da se religija pojavila kao prilagodba, Dow je napisao jednostavan program koji je usredotočen na evolucijske koristi koje ljudi primaju iz njihovih međusobnih djelovanja. „Ono čemu se ljudi prilagođavaju su drugi ljudi,“ konstatirao je Dow. Kako bi pojednostavnio činjenice, Dow je odabrao određeni religijski put: želja da se drugima objavi religijska informacija, kao što je vjerovanje u zagrobni život. Pretpostavio je kako je to genetski put. Drugim riječima, taj model pretpostavlja kako mali broj ljudi ima genetske predispozicije za prenošenje neprovjerljivih informacija drugima. Oni tu crtu prenose na svoju djecu, no dolazili su u kontakt i sa drugim ljudima koji nisu prenosili nestvarne informacije. Model promatra reprodukcijski uspjeh dvije vrste ljudi – onih koji prenose stvarne informacije i onih koji prenose nestvarne informacije. Prema većini scenarija oni koji vjeruju u nestvarno bi izumrli. Ali, kada je Dow uključio pretpostavku da bi nevjernici bili privučeni religijskim osobama, radi nekog jasnog ali proizvoljnog signala, religija bi procvjetala. „Na neki način komunikatori nestvarnih informacija privlače druge kako bi im prenijeli stvarne informacije,“ rekao je Dow, nagađajući kako su možda nevjernici na neki način dirnuti vjerom vjernika. Richard Sosis, evolucijski antropolog, na sveučilištu Connecticut u Storrsu, SAD, kaže kako ovaj model daje novu dimenziju raspravi o tome kako se religija mogla razviti, koja se ranije oslanjala na argumente i nagađanja. No, to su tek početni koraci, kaže on s oprezom. Sosis je ranije proučio kako u nekim populacijama – na primjer kibutzim u Izraelu – religiozniji ljudi dobivaju više pomoći od drugih nego oni koji ne vjeruju. Ali, isto tako dodaje kako sile koje danas održavaju religiju kod suvremenih ljudi, mogu biti vrlo različite od onih koje su potakle njeno nastajanje, prije tisuća godina. Ljudi paleolita su vjerojatno mnogo više ovisili o zajednici u kojoj su se rodili, rekao je Sosis. „Sada možeš jedan tjedan biti luteran  i slijedeći tjedan odlučiti da ćeš postati budist.“