Tisućama godina filozofi su propitivali postojanje sebstva. Nikako im nije bilo jasno je li ono isključivo povezano uz um ili tijelo, a nije im bila strana i pretpostavka o neraskidivoj povezanosti sva tri faktora. Najnovije vijesti o istraživanjima švedskih neuroznanstvnika mogla bi u mnogo čemu zakomplicirati sveukupno poimanje onoga što nazivamo ljudskim sebstvom i inicirati sasvim novo poimanje ljudske egzistencije. Prema njihovim spoznajama ljudski um je u stanju svojem fizičkom osjećaju sebstva dodati izvanjske objekte, pa čak i mentalno projicirati svoje „sebstvo“ izvan svog tijela na nekoga drugoga. Ukoliko se ove pretpostavke pokažu točnim, švedski znanstvenici će potaknuti ubrzani razvoj virtualne stvarnosti, robotike i proteza. Spomenuti eksperimenti su izvedeni na štokholmskom Medicinskom institutu gdje su dobrovoljcima montirali dodatnu protezu kao treću ruku. Nakon nekog vremena mozgovi tih ljudi su umjetnu ruku u potpunosti prihvatili i integrirali u djelovanje. Čak štoviše, u određenom trenutku se izgubilo razlikovanje pravih ruku od one dodatne. Sudionici eksperimenta su se u potpunosti doživjeli kao bića s tri ruke i nakon skidanja dodatne proteze neko vrijeme nisu bili u stanju funkcionirati sa svoje dvije normalne ruke. Još veće iznenađenje znanstvenici su doživjeli kada su ustanovili da ljudi posjeduju mogućnost projiciranja svog sebstva na izvanjska umjetna tijela, pa čak i ona virtualna. U nizu eksperimenata ljudi su uspjeli projicirati svoje sebstvo na različite nežive predmete i pri tome vrlo emotivno reagirati na sve što se dešavalo s tim predmetima. Pri tome uspješnost identifikacije nije ovisila o veličini, starosti ili materijalu tih predmeta. U nastavku svojih eksperimenata švedski znanstvenici se nadaju da će uspjeti postići potpuno poistovjećivanje ispitanika s Barbi lutkama. Kad ovako nešto pročita, čovjek se uistinu može zapitati gdje su granice ciničnosti moderne znanosti. Osim projiciranja svojeg sebstva na nežive i virtualne predmete, švedski znanstvenici su ustanovili da je takvo što moguće i među samim ljudskim bićima. Učesnici u brojnim eksperimentima uspjeli su svoj identitet prenijeti na druga ljudska bića, neovisno o starosti, rasi i spolu. Poistovjećivanje je premašilo sva očekivanja i pokazalo da aktualna znanost unatoč sve moderne tehnologije još uvijek nije na čistu o osnovnoj prirodi ljudskih bića. Vratimo li se u prošlost i pročitamo li mitove na kojima je bila zasnovana različita šamanska učenja, ne možemo ne uočiti njihovu usklađenost s onime što otkrivaju švedski znanstvenici. Po njima se svaki čovjek sastoji od tri entiteta, od kojih se dva nalaze u tijelu a jedan je izvan. Ovisno o našem nivou svjesnosti, mi možemo biti svjesni te činjenice ili ne. Pri tome se svaki od tih entiteta može projicirati na sve što nas okružuje. Za pripadnike drevnih civilizacija nije bilo nimalo čudno ukoliko bi netko svoju svjesnost povezao s drvetom, rijekom, ili nekom životinjom. Isto tako je bilo sasvim moguće svoju svjesnost povezati s nekim drugim ljudskim bićem. U prošlosti se smatralo da svjesnost ljudi nakon smrti izlazi iz tijela i odlazi u neke druge nematerijalne svjetove. Boraveći u tim svjetovima ta ista svjesnost ima mogućnost projicirati se natrag u ovaj fizički svijet. Zbog toga se uvijek inzistiralo na odavanju počasti dušama umrlih predaka koji su i nakon smrti igrali ulogu čuvara svojih potomaka. Osim toga postojalo je i vjerovanje da neke duše koje su vezane uz fizičku stvarnost ne odlaze u više svjetove nego ostaju egzistirati među ljudima. Pošto im je za to bila potrebna dodatna energija koju same nisu mogle stvoriti, one bi se projicirale na tijela svojih žrtava i uzimale im vitalnu snagu. Iz takvih vjerovanja su stvorene priče o demonima i opsjednutosti, a u kasnijoj tradiciji one su postale podloga za vjerovanje u vampire. Švedski znanstvenici koji planiraju projicirati ljudsko sebstvo na Barbi lutku samo su korak od otvaranja svojevrsne Pandorine kutije koja će u mnogo čemu promijeniti stvarnost u kojoj živimo.