Kad pogledamo sve važnije astrološke knjige iz malo dalje prošlosti koje se bave natalnom astrologijom možemo uočiti jednu na prvi pogled čudnu naviku. Gotovo svi astrolozi započinjali bi svoje astrološke analize određivanjem dužine pojedinog života. Taj podatak se smatrao izuzetno važnim i predstavljao osnovicu za formiranje svih kasnijih tumačenja. Iz ove naše sadašnje perspektive takva navika može nam se učiniti vrlo mračnom i zastrašujućom, dovoljno mračnom da pobjegnemo što dalje od astrologije. Razlog leži jednostavno u tome što se u prošlim vremenima na smrt gledalo iz druge perspektive, ona nije doživljavana na tako traumatičan način, a u velikom broju civilizacija koje su prethodile ovoj našoj judeo-kršćanskoj smatrala se činom odlaska u neki drugi ljepši svijet. Danas gotovo da nema neke ozbiljnije astrološke škole ili udruge koja u svojem kodeksu ponašanja na stavlja anatemu na pokušaje određivanja točnog trenutka smrti prilikom konzultacije klijenata. Pri tome su potpuno u pravu jer bi spoznaja o tom podatku mogla kod većine normalnih ljudi izazvati užasne poteškoće i njihovu psihu opteretiti do te mjere da ona više ne bi bila u stanju prihvaćati život u njegovoj punini. Osim toga većina sadašnjih astrologa nema dovoljno iskustva i znanja da bi takvo što točno učinila. Stari spisi koji opisuju tehnike predviđanja trenutka smrti međusobno su kontradiktorni i ponekad se čak može učiniti da je to područje analize astrološke karte namjerno ostavljeno nejasnim kako bi se stvorila zaštita od zlouporabe.Ukoliko se malo pozabavite različitim ezoterijskim učenjima, i zapadnih i istočnih škola, primjetit ćete da ona u pravilu uzimaju reinkarnaciju kao jednu od činjenica naše egzistencije. Smrt u fizičkom svijetu nije definitivni kraj, život se nastavlja unutar nekih drugih okvira i nosi nova iskustva. Astrolozi su već davno primijetili jednu zanimljivu činjenicu vezanu uz natalne karte pojedinih poznatih osoba. Naime, nije nimalo teško uvjeriti se da one funkcioniraju i nakon smrti reagirajući na sve važnije progresije i tranzite. Posebno se to odnosi natalno Sunce, koje i nakon smrti ostaje jednako vitalno kao i prije. Izgleda da je ono onaj naš dio koji stalno ostaje prisutan u ovom materijalnom svijetu. To se baš ne slaže s teorijama brojnih "ezoterijskih astrologa" koji Sunce doživljavaju kao duhovni princip preko kojeg smo povezani s božanskom dimenzijom. U biografijama velikih vidovnjaka i svetaca često ćete naići na podatak kako su mnogi od njih s velikom preciznošću odredili trenutak svog napuštanja ovog svijeta.. Tom prilikom veći dio njih nije uopće ni poznavao astrologiju, nego je do tog podatka došao uz pomoć ostalim ljudima nepoznatih sposobnosti. Unutar astrologije Merkur predstavlja niži a Jupiter viši um. Kako bi iz svakodnevnog života iskoračili u područje viših znanja nužno je uspostaviti "kontakt" sa svojim Jupiterom i razvijati njegove sposobnosti. No, sad slijedi iznenađenje. Analizom astroloških karti za trenutak smrti lako je uočiti Jupiterovu direktnu umiješanost. On je uvijek tu negdje, ili na ascendentu, ili na MC-u, ili na nekom od svjetala (Sunce i Mjesec). To razbija ustaljenu koncepciju Saturna kao planeta smrti i dovodi u prvi plan Jupitera kao našeg vodiča u druge svjetove nakon napuštanja ovog materijalnog. Sveti i uzvišeni ljudi preko "kontakta" sa svojim Jupiterom imaju priliku doći do mnogih drugima nedostupnih znanja, pa tako i do podataka o vremenu kad će umrijeti. Pri promatranju ukupnog života neke osobe jednako je važno pogledati uz njezinu kartu rođenja i kartu smrti. Astrološka karta napravljena za trenutak kad neka osoba napušta ovaj svijet govori o kvaliteti sadržaja koje duša te osobe sa sobom odnosi. To je neka vrsta karte rođenja unutar viših sfera. Uspoređivanjem te dvije karte dolazimo do potpunih informacijama o potencijalima koje je ta osoba uspjela razviti unutar svog života i transformacijama koje je učinila. Za kraj spomenimo još jednu zanimljivu koincidenciju. Sortiranjem baze podataka s astrološkim kartama rođenja i smrti astrolozi su ustanovili kako se smrt vrlo često događa unutar mjesec dana prije i poslije rođendana. To se, naravno, odnosi na ljude koji su umrli prirodnom smrću. Po svemu sudeći razdoblje oko našeg rođendana nije po sebi previše stabilno i često dovodi do pojavljivanja različitih kriza. Po nekakvoj prirodnoj logici tada se nikako ne bi trebalo forsirati sa započinjanjem novih projekata i baviti bilo čime što zahtijeva previše energije. To je idealni trenutak za inventuru protekle godine i pravljenje planova za nadolazeću.