U jednom od svojih filmova ruski redatelj Andrej Tarkovski koristi dijalog u kojemu se kaže kako bi ovaj svijet bio sasvim drugačiji kada bi svaki čovjek u toku dana učinio nešto s potpunom svjesnošću. Pri tome uopće nije važno što se čini, može biti u pitanju najbanalnija svakodnevna rutina. Ideja je izuzetno zanimljiva i na prvi pogled lako ostvariva. No, kada u obzir uzmete zahtjev da svaki čovjek dnevno na trenutak bude potpuno svjestan, tek tada vidite o kakvoj je nemogućoj misiji riječ. Kako mijenjati ovaj svijet i učiniti ga prikladnijim za ispunjavajuću egzistenciju? Kako vrijeme prolazi ljudima polako postaje jasno da su bilo kakve izvanjske promjene postignute kroz politički angažman vrlo kratkog roka trajanja. Različite strukture moći koje upravljaju životima svih ostalih toliko su se učvrstile u svojoj dominaciji da ih je gotovo nemoguće pobijediti ukoliko se prihvate pravila njihove igre. Zbog svega toga unutar brojnih religijskih i duhovnih pokreta pojavila su se vjerovanje kako jednostavno ne treba ništa radikalno pokušavati. Dovoljno je biti pokoran i vjerovati u ljepšu budućnost koju će nam svima donijeti netko od potencijalnih spasitelja, avatara, svemiraca, ili pak članova uzvišenih nebeskih hijerarhija. Iako je već prije nešto više od stotinjak godina Teozofski pokret u velikoj mjeri definirao osnovne teze globalnog uzdizanja svijesti, o čudesnom učinku meditacije na kvalitetu društvenog života se po prvi puta konkretno i argumentirano počelo diskutirati unutar pokreta Transcendentalne meditacije. Maharishi Mahesh Yogi privukao je pozornost svekolike javnosti kada je svojim učenjima zaintrigirao Beatlese. Iako je čitava avantura vrlo brzo okončana uz niz neugodnih optužbi na račun indijskog gurua, transcendentalna meditacija se nezaustavljivo proširila po čitavom svijetu. Svemu tome je pridonijela i Maharishijeva ideja da svoje učitelje meditacije obuće u klasična odjela s kravatama, te da čitavoj priči doda i znanstvenu podlogu. Tokom sljedećih par desetljeća određene znanstvene studije potvrdile su pozitivni utjecaj transcendentalne meditacije na individualno mentalno i fizičko zdravlje praktikanata, te istovremeno bilježile i navodni pad kriminaliteta na područjima gdje je veći broj ljudi istovremeno provodio vježbe meditacije. Na taj način se rodila i ideja o stvaranju velike grupe naprednih meditanata čije bi sinkronizirano meditiranje pripomoglo stvaranju neke vrste novog raja na zemlji. Pojavom Interneta započela je novo razdoblje duhovnosti. Ova globalna mreža je osim široke dostupnosti informacija ostvarila i mogućnost nesmetanog povezivanja prostorno udaljenih pojedinaca. Za razliku od prije, nove duhovne grupe sada su se počele formirati po ključu zajedničkih afiniteta, a ne više pod diktatom pripadnosti istom teritoriju. Rezultat takvog novog pristupa bilo je istovremeno kreiranje novih duhovnih putova, te paralelno reaktiviranje brojnih davno zamrlih u prošlosti. U okrilju Interneta se vremenom rodila i ideja o provođenju globalne meditacije. Stvar je sada postala vrlo jednostavna i lako provediva. Svi zainteresirani za sinkronizirano meditiranje izaberu određene posebne datume u godinu i u to vrijeme zajednički provode svoje meditacije. Na taj način im se zbog udruženih snaga pruža prilika da brže napreduju, a istovremeno svojim energetskim poljem pomažu sveukupnom planetu kako bi uspostavio narušenu ravnotežu. Teme globalnih meditacija variraju najčešće oko onih vezanih za uspostavljanje mira u svijetu, liječenje svih oboljelih, duhovno napredovanje čovječanstva, pa sve do pokušaja neutralizacije klimatskih promjena. U zadnje vrijeme sve više meditativnih grupa se okuplja oko teme kraja majanskog kalendara i misije spašavanja svijeta od eventualne globalne katastrofe 2012. godine. Ovisno o svojim afinitetima svaki se pojedinac može uključiti u njemu prikladan kontekst i svojom energijom pripomoći poticanju pozitivnih promjena u svijetu. Web stranice pojedinih grupa najčešće nude sve potrebne informacije o tehnici meditiranja i vizualizacije, te prikaz datuma i specifičnih vremena meditiranja. Odabir termina za zajedničke meditacije varira ovisno o usmjerenjima organizatora. Najčešće se prate smjene godišnjih doba i dani punih mjeseca. Od davne prošlosti je poznato kako pojedini solsticiji i ekvinociji u sebi sadrže snažan energetski potencijal koji utječe na stanje ljudske svijesti, što se nastojalo iskoristiti pri organiziranju inicijacija i duhovnih svetkovina. U tom kontekstu i moderne meditacijske globalne grupe zadržavaju sličan pristup. Osim uobičajenih istaknutih trenutaka tokom godine za globalne meditacije se još odabiru i datumi rođenja pojedinih svetaca, sveti dani unutar pojedinih svjetskih religija, te svjetovni praznici s pozitivnim konotacijama. Kako vrijeme prolazi broj grupa posvećenih globalnoj meditaciji sve veći, čime se osim uključivanja sve većeg broja ljudi stvara i njihovo raslojavanje. Etiketa globalnosti postala je naročito privlačnom, tako da ju koriste i razni duhovni učitelji u nastojanju da privuku što veći broj sljedbenika. Naime, svakome tko ulazi u duhovnost godi osjećaj pripadnosti velikoj zajednici ljudi koji su udruženi u svojim nastojanjima ostvarivanja uzdizanja svijesti. Djeluje malo neobično, no širenjem globalizma unutar meditativnog pokreta sve više se smanjuje mogućnost sinkroniciteta unutar pokušaja postizanja istovremenog ulaska u meditaciju. Uključivanje u globalne grupe za meditaciju zasigurno ima inspirativan utjecaj na one koji to učine. To se naročito odnosi na one kojima su to prva iskustva s meditacijom. Sve to aktivira emocionalno središte u našem tijelu koje nam daje dojam sveukupne povezanosti s ovim svijetom. No, to nije dovoljno. Vremenom sve lako postane rutinom koja svaki sljedeći put ima sve manje smisla. Globalnu meditaciju da bi bila svrhovita trebao bi pratiti i istovremeni rad na sebi. Ideja da će se netko tko spava uspjeti probuditi ukoliko počne sanjati o buđenju s ostalim spavačima nema nikakve utemeljenosti. Takvo provođenje globalne meditacije vraća nas u svjetovni kontekst i vezuje uz postojeće društvene zakonitosti. Nešto poput slušanja propovjedi na nedjeljnoj misi i kasnijeg odlaska na porodični ručak. Drugi veliki problem globalne meditativne prakse je sam postupak meditiranja. Usmjeravanje meditacije na konkretni cilj, ma koliko on pozitivan bio, uklanja osnovni smisao same meditacije. Korejski zen budistički učitelj Seung Sahn u svojoj lucidno napisanoj knjizi nazvanoj „Željeti prosvjetljenje je velika greška“ ističe kako svatko tko se želi prosvijetliti na taj način samom sebi smanjuje mogućnost ostvarivanja želje. Slične pretpostavke možemo čitati i u aktualnoj Transurfing trilogiji Vadima Zelanda koji maštovito uvodi u priču „klatna,“  to jest nematerijalne entitete koji se hrane ljudskom energijom. Proces oduzimanja energije se inicira emocionalnim uključivanjem ljudi u neki projekt postizanja željenog cilja. Prema Zelandu, svejedno je je li taj cilj pozitivan ili negativan, glavno je da se ljudi emocionalno pobude. S druge strane, samime time što nešto intenzivno želimo sebi uskraćujemo mogućnost ostvarivanja te želje. Zakon ravnoteže energije vrlo brzo i efikasno eliminira neravnotežu koju stvaramo i time nas vrati na početnu točku. Sve ovo može se odnositi i na globalnu meditaciju koja se prakticira u svrhu postizanja konkretnog cilja. Da bi bila uspješna ona bi trebala biti nevezana uz bilo kakva svjetovna nastojanja, bilo da je riječ o miru ili uzdizanju svijesti čovječanstva. U suprotnom, sve postaje samo još jedan od brojnih duhovno svjetovnih predstava.