Pjeva li vaša crkva? Ili njena poruka nestaje u masi jeke, niskih tonova i prigušenog govora? Istraživači ispituju subjektivne akustičke kvalitete crkvene arhitekture u jednoj od najopširnijih znanstvenih istraživanja dosada. Proučavajući najbolje (i najgore) ozvučene prostore, istraživači se nadaju da će sklopiti praktične dizajnerske kriterije za nove crkve. Podaci će također svećenstvu pružiti neke uvide u to kakva glazba najbolje djeluje u postojećim mjestima obožavanja. Od 2000. godine ekipa je posjetila 40 crkava, od gotičkih do suvremenih. Odabrali su devet građevina za testiranje akustike pomoću pet pjesama. Kada su crkve u sumrak zatvorene za posjetitelje, inženjeri i stručnjaci za akustiku doveli su svoje lutke opremljene sa stereofonskim mikrofonima. Uključili su mikrofone u oba uha, kako bi snimili približnu vrijednost ljudskog doživljaja slušanja. Tijekom razdoblja tri do četiri sata, posjeli su ih na desetak različitih sjedala dok su «slušali» pjesme uključujući  uvertiru iz Figara i gregorijansku melodiju Pange Lingua. Svako mjesto su snimili i s 3-D SoundField mikrofonima radi usporedbe. «U početku svećenici baš nisu bili sigurni što radimo. Mislili su kako im želimo nešto prodati,» kaže Francesco Martellota sa Politehničkog sveučilišta u Bariju, koji je vodio studiju. «Ali, sada shvaćaju kako kvaliteta zvuka ne ovisi samo o zvučnicima koje imaju.» U laboratoriju, dobrovoljci su poslušali snimku svake pjesmu kako su snimljene u dvije različite crkve, a zatim su odabrali onu koja je skladnije zvučala. «Ljudsko opažanje je u crkvi vrlo važno, no radi znanstvenijeg pristupa ispitivali smo ljude izvan crkvi,» kaže Christian Skaug, istraživač na CNR-u, ili talijanskom vijeću za nacionalna istraživanja, koji je napravio matematički model za podatke. Između znanstvenog i ljudskog procjenjivanja obično postoji neki ponor. Prvi rezultati upućuju na to da se slušateljima više sviđaju zvukovi iz paleo-kršćanskih crkava sa njihovim izolacionim drvenim stropovima. Barokne zgrade, sa svojim teškim žbukanim dekoracijama i sadržanim prostorima, imale su isto tako dobar ključ. Šupljikave gotičke građevine prošle su najgore: bolonjska bazalika San Petronio, duga oko 430 stopa, bila je noćna mora za slušatelje sa 12 do 13 sekundi jeke. Knjiga sa prvim rezultatima pod nazivom Obožavanje, akustika i arhitektura («Worship, acoustic and architecture») izlazi kao džepno izdanje u travnju. Svećenstvo ponekada traži znanstveni pristup prema crkvenoj akustici. 1997. godine, svećenik Silvano Burgalassi pristupio je CNR-u u vezi istraživanja neobične akustike u krstionici u Pisi. Kupola zgrade ostavljena je otvorena kako bi se nakupila voda za krstionicu, a kasnije zatvorena tvoreći jedinstvenu vibraciju. Ekipa koju je vodio Leonello Tarabella, vođa istraživačkog vijeća kompjuterskog glazbenog laboratorija, ozvučio je okruglu zgradu visoku 180 stopa inače zaklonjenu obližnjih Kosim tornjem. Inspiriran posebnim karakteristikama te krstionice, Tarabella je komponirao glazbu pod nazivom Siderisvox (latinski «glas zvijezde») kako bi još više istakao njenu neobičnost. Tijekom dvije noći 2006. godine, pretvorio je krstionicu u najveći svjetski instrument, stvarajući 15 minutnu zvučnu fresku za grupe od oko dvjestotinjak ljudi. Tarabella se nada kako će izdati i CD s tim eksperimentom tijekom ove godine. Fotografije događaja pokazuju kako Tarabella orkestrira s laptopa, napola skriven iza namještaja u župnom dvoru. «Tu se zapravo ne radi o znanstvenicima, već o istraživanju korištenja zvuka na jednom zaista posebnom mjestu.» kaže Tarabella.