Dugo godina među onima koji su se bavili pružanjem psihološke pomoći je vladalo mišljenje kako put do rješavanja u nesvjesnom skrivenih problema vodi preko njihovog osvješćivanja. Od Freudove psihoanalize, pa preko drugih brojnih škola terapeuti su se učili kako svojim klijentima omogućiti što potpuniji uvid u različite komplekse nastale u razdoblju ranog djetinjstva. Takve terapije osim što su dugo trajale i bile prilično skupe, u konačnici su se pokazale u većoj mjeri neefikasnima. Beskonačno kopanje po nesvjesnim sadržajima samo je na svjetlo dana iznosilo nove probleme i u većini slučajeva pacijente dovodilo u nimalo ugodne situacije. Revolucionarni pomak se dogodio krajem šezdesetih godina kada je Richard Bandler unutar psihologije počeo primjenjivati kibernetičke - lingvističke teorije i pravila programiranja. Tako je nastao sada već nadaleko poznati NLP, a nakon njega čitav niz drugih psihoterapijskih tehnika. Bandlerova ideja u svojoj suštini nije bila nimalo nova. Većina drevnih tradicija sveukupnu egzistenciju doživljava preko tri nivoa. To trojstvo čine božanski svijet, ljudski svijet i podzemni svijet. Pošto se istovremeno čovjek smatrao replikom univerzuma, tako se i kod njega mogu raspoznati tri nivoa svjesnosti koje se manifestiraju preko tri različita uma. Najniži od ta tri uma je nesvjesni um, iznad njega je svjesni um, a na samom vrhu je takozvana viši um. Pod svjesnim umom podrazumijeva se ono što nazivamo racionalnim umom. On prima informacije preko osjetila, kreira misli i definira naš identitet u ovom svijetu. Nesvjesni um je puno veći od svjesnog uma i funkcionira kao jedna ogromna memorija u kojoj se bilježe sva doživljena iskustva. Pri tome on koristi potpuno različita pravila procesuiranja informacija koja nisu vezana uz stvaranje apstraktnih pojmova. Sadržaji koji su pohranjeni u nesvjesnom um sastoje se od emocija i s njima povezanim slikovnom prikazima. Naši viši um puno je ispranije nazvati višom svjesnošću, jer po svojoj prirodi izlazi izvan okvira osobne određenosti. Može se reći da unutar nas jednostavno postoji nešto što u svakom trenutku uravnoteženo i raspolaže rješenjima za sve naše probleme. Na našu nesreću mi uopće nismo svjesni tog dijela i tokom svog života smo prvenstvene usmjereni na sadržaje koje nalazimo unutar područja racionalnog i nesvjesnog uma. Vratimo li se drevnim tradicijama uočiti ćemo povezivanje racionalnog i nesvjesnog uma, te nesvjesnog i višeg. Pri tome je zanimljivo da se nikada ne navodi mogućnost povezivanja racionalnog i višeg uma. To drugim riječima znači da ukoliko iz pozicije racionalnog uma želimo doći do višeg moramo prvo uspostaviti vezu s nesvjesnim umom, te nakon toga iz nesvjesnog uma doći do višeg uma. Potrebu uključivanja višeg uma u liječenje naših psihičkih problema uočila je i Ulli Springett koja je nakon dugogodišnjeg prakticiranja različitih psihoterapijskih tehnika osmislila svoju takozvanu terapiju simbolima. Pošto joj je bilo jasno da nesvjesni i viši um ne funkcioniraju na isti način kao racionalni, Springett je došla na ideju da ih poveže uz pomoć simbola. Postupak koji opisuje u svojim knjigama vrlo je jednostavan i može ga bez opasnih posljedica primjenjivati baš svatko. Prvi korak sastoji se od potpunog opuštanja tijela i obraćanja pažnje na ravnomjerno disanje. Nakon toga slijedi pozitivna izjava u kojoj nekoliko puta ponovimo kako se unatoč svih svojih grešaka i slabosti bezuslovno volimo. Svoju višu svijet doživimo kako svjetlost, Isusa, Budu, ili na način koji nam je najbliži i pri tome ju zamolimo da nam prenese simbol koji će nam pomoći izliječiti određeni problem koji nas muči. Dovedemo se u receptivno stanje i primimo sliku. Važno je da taj simbol bude svijetlih boja i inspirirajući. Ukoliko nije, zamolimo za neki drugi prikladniji. Terapiju tim simbolom provodimo dva puta dnevno po dva minuta. Zamislimo simbol u našem srcu i tokom udaha njegovu energiju širimo po našem tijelu, a prilikom izdaha tu energiju širimo izvan nas.