U devetnaestom stoljeću je zajedno s apokrifnim tekstovima vezanim uz apostola Tomu pronađen i neobičan spis nazvan Himna o biseru. U njemu se na metaforički način prikazuje putovanje duše iz božanskog u ovaj materijalni svijet i njezin povratak natrag. Junak te zanimljive priče koji simbolizira dušu prolazi kroz različite situacije preko kojih zaboravlja svoj pravi identitet i postepeno postaje običnim stanovnikom naše fizičke stvarnosti, baš kao svi ostali koji tu borave. Priča ipak završava happy endom jer junakovi roditelji mu pošalju pismo u kojemu mu objasne njegovu pravu prirodu i potaknu ga na povratak natrag u božanske sfere. Trenutak zaboravljanja pravog identiteta povezan je s konzumiranjem hrane od ovog svijeta. U ispovjednom tonu junak nam kaže: „...i ja sam kušao njihovu hranu. I više nisam znao tko sam. Nisam znao da sam kraljev sin, i počeo sam služiti njihovog kralja.“ Unutar različitih mitova konzumiranje određene hrane pojavljivao se važan element povezanosti sa svijetom iz kojeg je ta hrana dolazila. U grčkom mitu o Perzefoni koju krade bog podzemnog svijeta Had ne može napustiti podzemni svijet zato što je konzumirala par sjemenki šipka. S druge strane, u kršćanskom mitu, Adam i Eva budu protjerani iz rajskog vrta zbog uživanja u famoznoj jabuci. Poznata je činjenica da je velika većina ljudi prisiljena jesti i piti kako bi mogla živjeti. Pri tome odabir hrane odražava i utječe na njihovo sveukupno fizičko i duševno stanje. Teška hrana činiti će nas pospanima, alkohol će nas opijati, jako začinjena hrana će pojačavati strasti, a određene biljke će pomoći pri uklanjanju bolesti. Hrana koja se spominje u mitovima simbolizira sve sadržaje iz ovog svijeta koje unosimo u sebe. Ona se odnosi na sve ljude s kojima razgovaramo, knjige koje čitamo, filmove koje gledamo, te na sve sadržaje kojima svakodnevno svjedočimo. Gledajući način života prosječnih ljudi nije teško uočiti sveukupnu neosviještenost u kreiranju pojedinačnih egzistencija. Oni jednostavno dopuštaju da im se neprestano serviraju novi i novi sadržaji koje po automatizmu zajednički konzumiraju. Njima se životi jednostavno dešavaju u skladu s pravilima onih koji umjesto njih donose odluke. Svaki inteligentniji vladajući režim itekako je svjestan da se onima koji su mu podređeni lakše vlada ako se uspostavi kontrola kreiranja i plasiranja sadržaja za svakodnevno konzumiranje. Takav način manipulacije je puno djelotvorniji od anakronih diktatura koje su insistirale na kontroliranju uz pomoć redukcije i izolacije. Još u doba kada su Amerikanci pokušavali srušiti komunizam i socijalizam u istočnoeuropskim državama Zbigniew Brzezinski, tadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost, napravio je studiju u kojoj je konstatirao kako Amerika ne treba investirati novce u nova oružja nego u popularnu kulturu. Po njemu, Istočni blok su trebali uništiti Coca Cola, McDonalds i pop glazba. Kasniji politička previranja pokazala su da je Brzezinski bio u pravu. Ako je u Himni o biseru glavni junak zaboravio svoj pravi identitet konzumirajući hranu od ovog svijeta, sasvim je logično da se prvi korak ka stjecanju tog izgubljenog identiteta sastoji u promjeni onoga što u sebe unosimo. Za to je potrebno distancirati se od svakodnevne ponude informacija i svjesno početi kreirati sadržaje koje želimo imati prisutne u životu. Taj proces osvješćivanja nije nimalo lagan jer ljudi vremenom postaju ovisni o onome što im se nudi kao njihova stvarnost. Ukoliko dugo vremena jedemo umjetno zaslađenu i začinjenu hranu i pokušamo početi jesti prirodnu nezačinjenu hranu, ona nam se čini bezukusnom i krajnje neprivlačnom. Slično vrijedi i za ostala područja života. Ipak, ukoliko ustrajemo u mijenjanju percepcije svijeta koji nas okružuje proces vremenom postaje puno lakši i spontaniji. Na kraju nam jednostavno nije jasno kako smo prije mogli pristajati na sve te laži.