Prema studiji koja proučava zašto je religija univerzalna ljudska osobina koja je zajednička svim kulturama kroz povijest slijedi da je vjerovanje u Boga duboko ugrađeno u ljudski mozak, koji je programiran za religijska iskustva. Znanstvenici u potrazi za „Božjom točkom“ u mozgu, za koju se smatra da bi trebala kontrolirati religijsko vjerovanje, smatraju kako ne postoji smo jedno, već nekoliko područja u mozgu koja tvore biološke temelje religioznog vjerovanja.

Istraživači kažu kako njihovi nalazi podržavaju ideju da je mozak evoluirao da postane osjetljiv na bilo koji oblik vjerovanja koji dokazuje šanse za opstanak, što bi moglo objasniti zašto je vjerovanje u Boga i nadnaravno postalo tako rasprostranjeno u ljudskoj evolutivnoj povijesti. „Religijsko vjerovanje i ponašanje obilježja ljudskog života, bez životinjskih ekvivalenata i prisutno u svim kulturama,“ rekao je profesor Jordan Grafman, sa američkog nacionalnog instituta za neurološke poremećaje i udare, Bethesda, blizu Washingtona. „Naši rezultati su jedinstveni u dokazivanju da se specifične komponente religijskog vjerovanja postižu dobro poznatim moždanim mrežama, i podupiru suvremene psihološke teorije koje religijsko vjerovanje baziraju unutar evolutivno-prilagodljivih spoznajnih funkcija.“

Znanstvenici su podijeljeni oko toga ima li religijsko vjerovanje biološku osnovu. Neki teoretičari evolucije sugerirali su da je Darwinova prirodna selekcija možda stavila premiju na pojedince ako su oni bili u stanju koristiti religijsko vjerovanje kako bi prevladali teškoće i da su tako oni preplavili one bez religijskih uvjerenja. Drugi su predložili da je religijsko uvjerenje nusproizvod šireg poteza u ljudskom mozgu kako bi potražila sukladna vjerovanja o vanjskom svijetu. Religija i vjerovanje u Boga, raspravljaju oni, samo su manifestacija tog svojstvenog biološkog fenomena koji ljudski mozak čini tako inteligentnim i prilagodljivim.

Posljednja studija objavljena u magazinu Radovi nacionalne akademije znanosti, uključivalo je analiziranje mozgova dobrovoljaca, koji su bili zamoljeni da razmišljaju o religijskim i moralnim problemima i pitanjima. Za analizu, istraživači su koristili funkcionalnu magnetsku rezonancu, koja može otkriti energetski najaktivnija područja u mozgu. Zaključili su kako su svi ljudi različitih religijskih uvjerenja i vjerovanja, kao i ateisti, bili skloni koristiti iste električne krugove u mozgu da bi riješili prikazanu moralnu šaljivu zagonetku – i isti krugovi su korišteni kada su religiji skloni ljudi obrađivali pitanja u vezi s Bogom. Studija je pronašla da je u religijsko vjerovanje uključeno nekoliko područja mozga, jedno unutar prednjeg režnja moždane opne – koji je jedinstven za sve ljude – i drugo u više evolutivno-drevnim područjima dublje unutar mozga, koja osim ljudi imaju i majmuni i drugi primati, rekao je prof. Grafman.

„U tim moždanim strukturama nema ništa jedinstveno u vezi religijskog vjerovanja. Religija nema „Božju točku“ kao takvu, već je ona dio čitavog niza drugih sustava vjerovanja u mozgu koji svakodnevno koristimo,“ rekao je prof. Grafman. Potraga za Božjom točkom je u prošlosti znanstvenike navodila u razna područja mozga. Među prvim kandidatima bio je sljepoočni režanj mozga, veliki dio mozga koji je smješten iznad svakog uha, jer su epileptičari koji su patili od napada u tim područjima redovito prijavljivali intenzivna religijska iskustva. Jedan od glavnih zastupnika te ideje bio je Vilayanur Ramachandran, sa kalifornijskog sveučilišta, san Diego, koji je nekoliko svojih pacijenata sa epilepsijom sljepoočnog režnja zamolio da poslušaju mješavinu religijskih, seksualnih i neutralnih riječi i pri tome mjerio razinu napetosti i emocionalnih reakcija. Religijske riječi proizvele su neobično visoku reakciju kod tih pacijenata.

Iza tog rada slijedila je studija gdje su znanstvenici pokušali stimulirati sljepoočne režnjeve rotirajućim magnetskim poljem koji je proizvodila „Božja kaciga“. Michael Persinger , sa Sveučilišta u Ontariju, otkrio je da može umjetnim putem stvoriti iskustvo religijskih osjećaja – nositelji kacige izjavljuju kako su bili u prisustvu duha ili su imali dubok osjećaj kozmičkog blaženstva. Dr. Persinger je rekao da je od deset dobrovoljaca njih osam tijekom nošenja ove kacige prijavilo kvazi-religijske osjećaje. Kakogod, dok ju je tijekom snimanja BBC-jevog dokumantarnog filma nosio profesor Richard Dawkins, evolucionist i glasoviti ateist, slavno je propustio naći Boga, govoreći kako je kaciga utjecala samo na njegovo disanje i udove.

Druge studije o ljudima koji su sudjelovali u budističkim meditacijama upućuju na to da su tjemeni režnjevi u gornjem stražnjem području mozga bili uključeni u kontroliranju religioznog vjerovanja, posebno mističnih elemenata koji su ljudima davali osjećaj da su na višim razinama tijekom molitve. Andrew Newberg sa pensilvanijskog sveučilišta, u trenutku kada su dosegli meditativnu nirvanu, u budiste je ubrizgao radioaktivni izotop. Koristeći posebnu kameru, uhvatio je rasprostiranje indikatora u mozgu, što je istraživače dovelo do identifikacije ključne uloge koju tjemeni režnjevi imaju tijekom transcendentalnih stanja.

Profesora Grafmana više je zanimalo kako se ljudi  nose sa svakodnevnim moralnim i religijskim pitanjima. Rekao je da posljednja studija, objavljena danas, upućuje na to da je mozak prirođeno osjetljiv na vjerovanje u gotovo sve ako postoje temelji za to, ali kada oko nečega postoji misterija, ista mozgovna mašinerija se uključuje u formulaciji religioznog vjerovanja. „Kada imamo nepotpuno znanje o svijetu oko nas, to nam nudi mogućnost da vjerujemo u Boga. Kada nemamo znanstveno objašnjenje za nešto, skloni smo osloniti se na superprirodna objašnjenja,“ rekao je profesor Grafman, koji vjeruje u Boga. „Možda bi pokoravanje superprirodnim silama o kojima nemamo znanja lakšim učinilo da se religiozni oblici vjerovanja pojave.“