Uz one zvanične povijesti čovječanstva koje razvoj ljudske vrste definiraju uz pomoć Darwina ili Biblije postoji i treća tajna povijest koja porijeklo inteligentnog života na Zemlji pronalazi u dalekim područjima svemira. Po toj tajnoj povijesti mi smo rezultat neke vrste genetskog eksperimenta u kojemu su učestvovala bića iz različitih zvjezdanih sustava. Zbog toga je svaki čovjek preko genetskih sadržaja osim s ovim zemaljskim svijetom povezan i sa brojnim drugim nebeskim svjetovima. Ta povezanost je u astrologiji vrlo lijepo prikazana preko karte rođenja u kojoj osim uobičajenih planeta Sunčevog sustava vrlo važnu ulogu igraju i pojedine istaknute zvijezde stajačice. Za osvješćivanje utjecaja zvijezda stajačica i njihovo uključivanje u svakodnevni život potrebno je prethodno podići nivo svjesnosti i ovladati dinamikom koju simboliziraju pojedini planeti. Ukoliko čovjek nije integrirao sebe na planetarnom nivou, utjecaj zvijezda stajačica je presnažan za njegove mogućnosti i izražava se najčešće na destruktivan način.

Utjecaj bića iz nama nepoznatih zvjezdanih sustava najlakše je razumjeti uz kombinirano korištenje astrologije, psihologije i mitologije. Naš racionalan um sklon je jednostranom prosuđivanju i donošenju ekstremnih stavova, pa iz tog razloga i na planu doživljavanja bića koja su u davnoj prošlosti inicirala ljudsko postojanje možemo upasti u zamku crno-bijele klasifikacije. Na taj način ćemo po tko zna koji puta upasti u zamku borbe božanskih i đavolskih snaga i uskratiti si priliku naše unutrašnje integracije. Carl Gustav Jung je taj problem vrlo lijepo naglasio svojom formulacijom sjenke kojoj je dodijelio sve one sadržaje koje iz različitih razloga potiskujemo jer nismo u stanju se s njima suočiti. Tu sjenku je kasnije vrlo lako projicirati na druge i u njima uočavati sve ono što nismo spremni prihvatiti unutar sebe. Slična stvar se može dogoditi i s našim stvoriteljima iz nebeskih svjetova. Neke od njih ćemo idealizirati i proglašavati božanskim bićima, dok ćemo istovremeno one manje simpatične doživjeti kao đavole i sile mraka.

Započnimo pregled izvanzemaljskih civilizacija s onom koja nam očigledno predstavlja najveći problem i kojoj se u pravilu pridružuju najnegativnije karakteristike. Riječ je, naravno, o u zadnje vrijeme vrlo popularnim Drakoncima koji su kod pripadnika različitih teorija zavjere prozvani kao glavna opasnost za opstanak ljudske vrste. Na mapi neba njihovo matično zviježđe je ono Zmaja (Draco), ili konkretnije planetarni sustav koji pripada zvijezdi Thuban (alfa Draconis). Drakonce najčešće prikazuju kao reptilsku rasu sklonu ratovanju. U njihovom psihičkom ustroju nema mjesta za suosjećanje, tako da su skloni iskorištavati sve druge svemirske civilizacije. Um im je izuzetno razvijen, što im omogućava posjedovanje vrlo napredne tehnologije. Ovi ratobroni reptili poznati su kao istaknuti genetičari koji su dali veliki doprinos prilikom formiranja ljudske vrste.

Oni koji su ih imali priliku vidjeti Drakonce opisuju kao vrlo visoke i prekrivene tvrdom kožom u rasponu od zelene do crvene boje. Njihova snaga je izuzetno velika, što u potpunosti odgovara njihovoj životnoj filozofiji zasnovanoj na principima ratovanja i potrebi za osvajanjem tuđih teritorija. Među onima koji se bave izvanzemaljskim porijeklom ljudi postoji priča o velikom ratu Drakonaca i stanovnika zviježđa Lire, za koje se vjeruje da su prije reptiloidnih osvajača svojim genima oplodili Mars i Zemlju. U tom ratu su pobijedili Drakonci koji su u konačnici uništili tri planeta u zviježđu Lire i stanovnike tog sustava pretvorili u svoj izvor hrane. Sukob ove dvije civilizacije bio je posljedica različitih pogleda na genetsko modificiranje novih vrsta. Naime, Lirani su željeli stvarati nove vrste koje će slobodno evoluirati, dok su Drakonci bili zainteresirani samo za limitirana bića u svrhu služenja i izvora energetske hrane.

Za razliku od ljudskih bića, Drakonci nisu u stanju unutar svojih tijela stvarati toplinu. To ih čini nezasitnim predatorima koji su u stalnoj potrazi za izvanjskim izvorima energije. Na fizičkom planu u tu svrhu koriste ljudsku krv, što je poslužilo kao povod za stvaranje priča o vampirima. Istovremeno Drakonci uzimaju energiju i na astralnom nivou gdje se hrane ljudskim strahom i bijesom. U kontaktima s ljudima u prošlosti su nametnuli svoje hijerarhijske strukture i pri tome preuzeli ulogu bogova kojima su se prinosile ritualne žrtve. Njihov ideal je stvaranje uniformiranog svijeta nad kojime će imati potpunu kontrolu i kojega će moći nesmetano eksploatirati. U djelima autora koji razotkrivaju skrivene djelatnosti Drakonca ističe se njihova povezanost s različitim tajnim društvima čiji članovi im služe kao predstavnici u fizičkom svijetu. Sva tajna društva preslikavaju drakonsku hijerarhijsku strukturu, a u nekima se pojedine više funkcije čak i nazivaju reptilskim imenima.

O stvarnom porijeklu Drakonaca ne postoje usuglašena mišljenja. Po nekima, oni su na Zemlju došli puno prije nego što su stvoreni ljudi, dok drugi tvrde kako oni iako žive u planetarnom sustavu zvijezde Thuban ne pripadaju našem svemiru. Po toj verziji Drakonce su u naš svemir „ubacila“ neka druga bića. U svakom slučaju, ono oko čega se svi slažu je da su ovi reptilski osvajači itekako prisutni u našem svijetu i da se svakako trebamo obraniti od njihove agresije. Ono što je u tom procesu otežavajuća činjenica je prisutnost drakonskih gena u nama samima. Dio našeg uma poznat pod nazivom „reptilski um“ zaslužan je za stvaranje agresivnih poriva i očigledno glavno mjesto gdje se treba ostvariti konačno oslobađanje od utjecaja Drakonaca.

Zviježđe Zmaja iz kojeg nam dolaze ovi bezosjećajni osvajači u prošlosti je doživljavano kao zmija i zmaj. U drevnom Babilonu su ga štovali kao Bela, Velikog zmaja koji vlada ovim svijetom. U židovskoj priči o rajskom vrtu ovaj zmaj se manifestirao u obliku zmije koja se proziva kao glavni krivac za progon Adama i Eve. Za razliku od modernog prikaza neba, zviježđe Zmaja je u prošlosti zauzimalo puno veći prostor i pri tome okruživalo zviježđa Velikog i Malog medvjeda. Grafički prikazi Zmaja koji okružuje ta dva zviježđa neopisivo podsjećaju na kineske simbole taoa kao dinamičkog jedinstva yina i yanga. Nije naodmet napomenuti da su u kineskoj kulturi zmajevi uvijek imali istaknuto mjesto i pri tome su doživljavani na vrlo pozitivan način.

U prošlosti se zviježđe Malog medvjeda znalo doživljavati i kao Zmajeva krila. Slika krilate zmije izvršila je veliki utjecaj na južnoameričke kulture gdje se na taj način prikazuje Quetzalcoatl, asteški bog znanja i umjetnosti koji je ljudima podario civilizaciju. Zanimljivo je da su svoju svetu krilatu zmiju Asteci povezivali prvenstveno s planetom Venerom. Tema dobrih zmajeva koji zaštićuju ljude i prenose im znanje prisutna je na raznim mjestima. Osim Kine i Južne Amerike pronalazimo je i kod Babilonaca. Prema njihovoj predaju znanje i kulturu ljudima donosi zmajoliko amfibijsko biće koje dolazi iz mora i zove Oannes. Čak i kod gnostika se među pretežito negativnim reptiloidnim vladarima ovog svijeta pojavljuje pozitivni lik Abraxas koji ljudima pruža zaštitu. Abraxas se najčešće prikazuje kao biće s ljudskim tijelom, pijetlovom glavom i zmijskim repom.

Zviježđe zmaja spada među polarna zviježđa čije zvijezde izlaze na Zemljinu polarnu os. Razdoblje kada se to dešavalo bilo je između 4500 godina prije Krista, pa do 2000 godina prije Krista. To je bilo razdoblje najvjerojatnijeg direktnog kontakta ljudi i pripadnika drakonske rase, a istovremeno i stvaranja velikog broja kultova štovanja zmija po čitavom svijetu. U Egiptu se nebeski zmaj doživljavao kao krokodil. Prilikom suđenja umrlim dušama on je proždirao sve one čija srca su bila preteška prilikom vaganja. U tom kontekstu može se konstatirati kako je egipatski krokodil, baš kao i nebeski Zmaj, bio neka vrsta čuvara polarne osi koja se doživljavala kao pristup u područja vječnog života. Izgleda da svatko od nas prije nego što iskorači izvan okvira neprestanog reinkarniranja u ovom materijalnom svijetu mora pobijediti svog zmaja.

Ideja o zmajevima kao čuvarima zakonitosti ovog svijeta i branitelja izlaska iz njega prisutna je i u astrologiji preko simbolike Mjesečevih čvorova koji predstavljaju točke u kojima Mjesec presijeca ekliptiku. Postoje vjerovanje kako upravo Mjesečevi čvorovi iniciraju beskonačno vraćanje duše iz duhovnih svjetova u ovaj materijalni. Za razliku od polarne osi koja pruža mogućnost oslobođenja, os Mjesečevih čvorova svojom gravitacijom zarobljava ljudske duše stvarajući joj iluziju evolucije kroz nova iskustva. Pri tome nije slučajna koincidencija što se u astrologiji Mjesečevi čvorovi simbolički prikazuju zmajevom glavom i zmajevim repom. U kršćanskoj ikonografiji oslobađanje od utjecaja našeg unutrašnjeg zmaja prikazano je svetim Jurajem koji ga ubija u bespoštednom sukobu.

Slična tema ovoj kršćanskoj se pojavljuje i u gnostičkoj Himni o biseru gdje glavni junak u svrhu povratka u nebeske svjetove treba uzeti biser koji čuva zastrašujući zmaj. Za razliku od kršćanske drame, kod gnostika se do bisera dolazi bez ikakve borbe jer junak uspavljuje zmaja izgovaranjem tajne riječi. U grkoj mitologiji umjesto svetoj Juraja imamo Herakla koji da bi došao do zlatnih jabuka Hesperida mora pobijediti zmaja sa stotinu glava. Kao i u svim ostalim pričama gdje se pobjeđuje zmaj, tako i u ovoj zlatne jabuke donose besmrtnost. Tema zlata prisutna je i pri tumačenju astrološkog utjecaja zvijezde Thuban (alfa Draconis). Za ljude u čijim kartama je istaknuta kaže se da će njihov život uključivati bavljenje zlatom, srebrom i novcem. Zainteresiranost Drakonaca za zlato je vrlo očigledna i pri opisivanju njihovog dolaska na Zemlju gdje su inicirali eksploataciju tog metala. Upravo preko njih je zlato dobilo značenje koje ima danas.

U svim mitološkim pričama zmajevi budu pobijeđeni od strane solarnog junaka. Možda se upravo tu krije tajna rješavanja problema Drakonaca i reptilskog uma. Astrološki gledano, naš osnovni identitet simboliziraju Sunce i Mjesec, pri čemu Mjesec predstavlja sve one nesvjesne programe po kojima automatski doživljavamo svijet koji nas okružuje. Sunce je istovremeno naš potencijal za svjesno življenje i iskazivanje kreativnosti. Pri tome postoji bliska povezanost Sunca i znaka Lava kojim vlada. Naime, lavovi su poznati kao životinje koje najviše spavaju i pri tome prespavaju veći dio svog života. Na isti način je uspavano i Sunce koje ne iskazuje ni trećinu svojih potencijala. Buđenjem Sunca ostvaruje se mogućnost izlaženja izvan okvira utjecaja Mjesečevih čvorova i dosezanja zlatnih jabuka besmrtnosti. Tada nam ništa ne mogu nikakvi Drakonci, a istovremeno se i transformira reptilski dio našeg uma.