Istraživači Sveučilišta u Arizoni riješili su jednu od zagonetki koja je okruživala ono što su nazivali „najmisterioznijim rukopisom na svijetu“ – Voynichev rukopis, knjigu prepunu crteža i zapisa koje do danas nitko nije uspio smisleno objasniti. Uporabom datiranja radioaktivnim ugljikom, ekipa predvođena Gregom Hodginsom sa odjelu za fiziku otkrila je kako se stranice rukopisa podrijetlom iz početka 15. stoljeća, što znači da je knjiga starija nego što se do sada smatralo. Ova vijest samo je dodatno potakla kruženje fame o tom neobičnom rukopisu iz daleke prošlosti. Kada je američki kolekcionar i prodavač starina Wilfrid M. Voynich 1912. godine u vili Mandragone u Frascaitu, blizu Rima, pronašao nepoznati rukopis sigurno nije bio svjestan na kakvu je tajnu naišao. U prvi trenutak Voynich je odložio nađene papire po strani i posvetio se drugim vrijednim knjigama. Kasnije kad je tajanstveni rukopis konačno došao na red utvrđeno je da je napisan jezikom koji nitko ne poznaje. S komadića papira priloženog uz rukopis moglo se doznati da je on prije pripadao Petrusu Beckxu, 22. generalu Druzbe Isusove. Voynichev rukopis je bio dio njegove privatne knjižnice i prodan je od strane rodbine nakon generalove smrti. U originalu se rukopis sastojao od barem 116 folija, no sačuvano ih je samo 104. Na folijama su prisutne ilustracije i tekst napisan nepoznatim jezikom. Sve dok se ne pronađe ključ za dešifriranje teksta ilustracije ostaju jedina informacija koja nam može razjasniti karakter ove čudesne knjige. Uz već spomenute crteže biljaka u rukopisu su prisutni i crteži malenih golih žena u kadama povezanim kompliciranim vodovodnim cijevima koje više izgledaju kao anatomski dijelovi nego hidraulične naprave. Tu su i tajanstvene karte na kojima neki vide astronomske objekte gledane kroz teleskop, a neki žive stanice gledane kroz mikroskop. Na tim kartama prisutan je i neobični kalendar zodijačkih znakova naseljenih malenim golim ljudima u kantama za smeće. Svi lingvisti koji su analizirali popratne tekstove ustvrdili su kako pismo i jezik rukopisa jednostavno nisu poznati. Vrlo zanimljivu teoriju o Voynichevom rukopisu postavio je 1987. godine dr. Leo Levitov. U svojoj knjizi "Solution of the Voynich Manuscript" on pretpostavlja da je Voynichev rukopis jedini sačuvani osnovni dokument "velike hereze" nastale u Italiji i procvale u Languedocu sve do temeljitog zatiranja od strane križara 1230. godine. Male žene u kadama koje su zbunjivale brojne znanstvenike, za Levitova predstavljaju sakrament katara, to jest smrt rezanjem vena kako bi se iskrvarilo u toploj vodi. Crteži biljaka koji se nisu mogli razriješiti kao botanički prepoznatljive vrste nisu nikakav problem za Levitova koji kaže: "Ne postoji niti jedna takozvana botanička ilustracija u kojoj nije sadržan simbol katara koji predstavlja Izidu". Boginja Izida pruža rješenje i za astrološke simbole. Radi se jednostavno o zvijezdama na njezinom ogrtaču. Ove Levitovljeve pretpostavke iskazuju niz manjkavosti i lako ih je dovesti pod znak pitanja. Jača strana njegove knjige je pokušaj prevođenja Voynichevog rukopisa. On tvrdi da je tekstove bilo teško dešifrirati upravo zbog toga sto oni uopće nisu bili pisani u šiframa., već određenim posebnim pismom. Radi se adaptaciji poliglotskog govornog jezika u književni jezik. Konkretno riječ je o višem poliglotskom obliku srednjovjekovnog flamanskog s brojnim posuđenicama iz starofrancuskog i starogermanskog. Gledajući ovako s distance Levitovljev prijevod se uopće ne doima senzacionalnim. U njemu se neke riječi ponavljaju u nedogled, poštujući na taj način kriptografske analize teksta. Svi oni koji su od Voynichevog rukopisa očekivali velike senzacije ostat će poprilično razočarani onime sto im se prezentira. Ono što nije uspjelo velikom okultistu Johnu Deeu i ostalim istraživačima ovog tajanstvenog rukopisa, uspjelo je ovom znanstveniku ruskog porijekla. No, većina poznatih svjetskih stručnjaka odlučno negira Levitovljeve teorije i prijevode, napominjući da na pravo rijeđenje ove velike tajne ipak još treba pričekati. Širom svijeta je uz pomoć Interneta pokrenuta velika akcija stvaranja transkripcija Voynichevog rukopisa i njihovog prebacivanja na kompjutore. Moderna tehnologija mogla bi ubrzati proces dešifriranja.