Nedavna smrt Steve Jobsa u mnogo čemu je opisala duh vremena u kojima živimo. Svjetski i naši mediji ovjekovječili su odlazak ovog sposobnog čovjeka s velikom pažnjom i uzdigli ga na pijedestal genijalnosti. Proglašen je čudotvorcem koji je ostvario svoje snove i pri tome u mnogo čemu promijenio svijet. Biti čudotvorcem u svijetu gdje se čuda mogu dešavati samo na nivou uvođenja novih tehnologija uistinu može biti samo netko tko svoj život posvećuje kreiranju poslovanja velikih korporacija. U prošlosti su se uz čuda i primanje vizija s viših nivoa povezivali različiti proroci i čarobnjaci koji su svojim postojanjem ostatku čovječanstva pokazivali mogućnosti drugačije egzistencije. Njihove mističke u ovom materijalistički usmjerenom društvu više nisu na cijeni i tretiraju se s velikom sumnjičavošću. Uzmimo na primjer čovjeka koji nakon što doživi direktni kontakt s nekim anđelom pokušava to iskustvo prenijeti svojoj okolini. Vrlo lako je moguće da će ga većina gledati s podozrenjem, a ukoliko ovaj uporno bude inzistirao prenositi poruke s nebeskih nivoa, lako je moguće da će završiti na promatranjima kod nekog psihijatra. Ludnice širom svijeta ispunjene su ljudima čija percepcija stvarnosti nije jednaka ostatku „normalnog“ čovječanstva. Preobraženje koje je na svome putu u Damask doživio sveti Pavao kada mu se ukazala nebeska svjetlost praćena Isusovim glasom sada definitivno ne bi izazvala dobre reakcije kod javnosti, što bi Pavlu donijelo niz problema u odnosima s okolinom. Sve što izlazi izvan okvira zakonski propisane trodimenzionalne percepcije nije poželjno. Uz eliminiranje čuda iz uobičajene svakodnevnice moderna vremena nose i sustavnu demitologizaciju postojeće stvarnosti. Ljudska potreba za stvaranjem simbola koji bi označili mogućnost transcendiranja usmjerava se u područje kulture zabave gdje se kao na tekućoj traci stvaraju novi i novi junaci. Ono što su nekad bili Heraklo i Odisej sada su različiti sportaši, glumci i pjevači, dok su si uloge svemoćnih bogova preuzeli političari i bankari. Sličnu sudbinu uslijed sve intenzivnijeg osvajanja svemira doživljava i nebeska simbolika. U tom kontekstu prvi na redu je mjesec kojega, ako se ispune očekivanja znanstvenika, ne očekuje nimalo lijepa sudbina. Najnovija istraživanja koja provodi američka sonda Lunar Reconnaissance Orbiter pokazala su da na ovom zemljinom satelitu postoje ogromne zalihe titanijuma, čak deset puta veće nego na zemlji. Svi koji su uključeni u program istraživanja mjeseca izrazili su oduševljenje ovim otkrićem. Po njihovom mišljenju nije daleko trenutak kada će se na mjesecu otvoriti prvi rudnici. Oko njih će biti sagrađene posebne baze u kojima će se nalaziti vrijedni sa svim potrebnim alatima. No, to nije sve. Prema planovima koji se kreiraju u NASA-i mjesec bi osim za vađenje ruda mogao poslužiti i kao alternativno smetlište. Na našem planetu se svakodnevno produciraju ogromne količine otpada za koje već sada nema dovoljno prikladnih prostora za skladištenje. Znanstvenici smatraju kako bi mjesec mogao rasteretiti naš planet i već određuju buduće lokacije po mjesečevoj površini. Zvuči sjajno, zar ne? Tokom tisuća godina mjesec je uz sunce bio najznačajniji nebeski simbol. Njih dvoje zajedno odražavali su dinamiku muškog i ženskog principa. Sunce je pri tome simboliziralo mušku energiju vezanu uz logičko promišljanje i vidljivi svijet, a mjesec žensku koja se odnosila na emocije i nesvjesne sadržaje. Eventualna izgradnja rudnika i smetlišta na mjesecu u mnogo čemu bi promijenila mjesečevu simboliku. On bi izgubio svu svoju romantičnost i istovremeno potonuo u svakodnevno sivilo. Kome bi više padalo na pamet da iskazuje svoje ljubavne osjećaje inspiriran mjesečevim sjajem. Kad malo bolje promislimo, možda upravo ove ideje o smetlištima i rudnicima na mjesecu odražavaju onečišćenje i problematičnost ljudskih emocija. U skladu sa drevnom izrekom „kako na nebu tako i na zemlji“ koja je govorila o neraskidivoj povezanosti nebeskih i zemaljskih događanja, sada se ona počinje izražavati i obrnutim redoslijedom. Nakon što mjesec ispunimo tonama našeg smeća valjda ćemo moći s pravom izreći „kako na zemlji tako i na nebu“.