Aktualno suđenje Ivi Sanaderu na svom samom početku izazvalo pozornost spominjanjem imena Eugena Laxa, hrvatskog masona koji je živio u Brazilu. U propitivanju uloge ovog do sada malo poznatog čovjeka mediji su se igrajući na prvu loptu uhvatili njegove pripadnosti masonskom pokretu i na taj način pokušali privući pažnju onih koji konzumiraju vijesti. U želji da se na brzinu skupi što više relevantnih informacija o masoneriji novinari su se obratili za pomoć onima koji su za to kompetentniji. Na HTV-u je tako u sklopu Dnevnika gostovao uvaženi povjesničar Tvrtko Jakovina koji je u kratkom razgovoru s voditeljem na sve načine pokušao relativizirati značenje masonske organizacije i svesti je u okvire običnih udruga građana. Oko masonskog pokreta se neopravdano diže velika buka i iz želje za stvaranjem senzacija mu se dodjeljuje moć koju on uistinu nema. Način na koji je Jakovina obrazlagao ulogu masona u svjetskoj povijesti uklapa se u uobičajeni model koji slijedi većina uglednih javnih osoba i znanstvenika  prilikom bilo kakvih razgovora o tajnim društvima. Kada bi mogli, oni bi najradije negirali i samo postojanje tajnih organizacija moći i sve proglasili pukom izmišljotinom zlonamjernih teoretičara zavjere.  Pri tome nakon takvih njihovih izjava uvijek ostaje nedoumica jesu li uistinu govorili ono što misle ili su možda bili u sukobu interesa. Ukoliko pogledamo povijest tajnih društava, lako je zamijetiti da ona seže u daleku prošlost. Na samom početku ona su bila povezana uz različite misterijske kultove i ratnička udruženja. Kasnijim razvojem trgovine pojavila su se tajna bratstva vezana uz određene zanatske cehove. Ideja o kreiranju tajnih društava koja će imati veliku moć i vladati svijetom očigledno je nastala unutar muških umova. Već od najranijih vremena u te organizacije mogli su se uključiti samo muškarci, dok je ženama pristup bio strogo zabranjen. U novije vrijeme neka društva su otvorila vrata i ženama za koje su predviđene samo periferne uloge unutar piramide moći. Oni koji donose glavne odluke i odlučuju o strategijama djelovanja su i dalje muškarci. Zadnjih dvadesetak godina javnost je imala priliku doznati veliki broj informacija o funkcioniranju tajnih društava. Objavljene su stotine knjiga koje pričaju o novom svjetskom poretku i projektu uspostavljanja potpune kontrole nad životima ljudi. Iako su one izvršile snažan utjecaj na javno mnijenje, i dalje prevladava dojam da glavne tajne još uvijek nisu otkrivene. Kada je riječ o tajnim društvima, jedno od ključnih pitanja je zašto njihovi članovi tisućama godina pokorno služe idejama koje im se prezentiraju, podređujući pri tome svoju individualnost i zdrav razum. Veliki dio njih regrutira se među najobrazovanijim i najinteligentnijim slojevima društva, što znači da ih se vjerojatno ne može zaluditi nekakvim nesuvislim oblikom kvaziduhovnosti. Odgovora na spomenuto pitanje možda se krije u činjenici što velika većina tajnih društava uključuje određene oblike rituala i inicijacija. Tom prilikom ti ljudi najvjerojatnije doživljavaju promijenjena stanja svijesti koja ih dovode u kontakt s višim dimenzijama postojanja. Iskustva koja na taj način doživljavaju su toliko snažna da ih transformiraju u vjerne sljedbenike ideja koje im se čine uzvišenima. Članovi tajnih društava uvjereni su kako služe višim ciljevima koji su u interesu čitavog čovječanstva. U pravilu su to vrlo moralni ljudi koji su ponosni zbog toga što su imali priliku uči u krug onih odabranih. Istovremeno sva tajna društva imaju hijerarhijsku strukturu gdje svaki viši nivo zna ono što ne zna onaj niži. Na taj način prava istina o svrsi postojanja i djelovanja pojedinog društva je dostupna samo nekolicini koja se nalazi na vrhu piramide moći. Pri realizaciji globalizacije i uvođenja jedinstvenog svjetskog poretka oni koji upravljaju tajnim društvima većini svojih članova prezentira makijavelističku pretpostavku da cilj opravdava sredstvo. Nije nikakav problem ukoliko za ostvarivanje raja na zemlji svojim životom treba platiti na stotine tisuća ljudi. Duša je ionako besmrtna.