Zeitgeist - pokret za novo društvo
Kad se tokom 2007. godine pojavio prvi iz serije filmova Zeitgeist nitko nije mogao očekivati da će on u sljedećih par godina izazvati jedan pravi sociološki fenomen i pri tome naići na podržavanje milijuna ljudi širom svijeta. Film je bio podijeljen u tri dijela koji su svaki po sebi obrađivali po jednu javnosti zanimljivu temu. Prvi dio koristeći dokumentarne i animirane sadržaje prikazuje negativnu ulogu svjetskih religiju unutar manipuliranja ljudima od strane vladajućih hijerarhija. U najboljoj maniri i kod nas popularnog Davida Ickea razobličuje se besmislenost bukvalnog vjerovanja u religijske metafore koje ljude više odvajaju nego što spajaju s Bogom. Pri tome se naročito insistira u detaljnoj analizi nastanka kršćanskog mita koji u sebi koristi različite već poznate modele iz ostalih starijih religija. Isto tako u filmu se pokušava se pokazati kako je povijesni Isus ustvari književni i astrološki hibrid koji se tokom povijesti koristio u svrhu političkih interesa i kontrole. Drugi dio Zeitgeista posvećen je navodnom terorističkom napadu na Ameriku koji se dogodio 11. rujna 2001. godine. Uz pomoć dobre montaže aktualiziraju se uglavnom već poznate kontradikcije i u skladu s teorijom zavjere poznato rušenje tornjeva prikazuje kao američko traženje povoda za pokretanje osvajačkog i eksploatatorskog rata u Afganistanu i Iraku. Od ponavljanja već poznatih činjenica o montiranom napadu na Ameriku, puno zanimljivije je njegovo kasnije uklapanje u povijesni kontekst. Tu se na vrlo pregledan način razrađuje jedna te ista strategija kojom se stvara nestabilnost u određenim krajevima, te istovremeno kroz izmišljene ili odglumljene ekscese traži opravdanje za kasnije pokretanje vojnih intervencija. Istovremeno se kroz povijesnu analizu relativizira javno poznata faktografija o ratovima i pri tome prikazuju stvarni interesi koji su iza njih stajali. Drugi dio filma postepeno nas uvodi u završni treći dio kojemu je cilj pokazati stvarne vladare ovog svijete, a to su različite financijske strukture koje donos najvažnije odluke za čitavo čovječanstvo. Prema Zeitgeistu Amerika je bila poticana na ratove od njihove Banke za federalne rezerve koja je kroz takvu politiku stjecala profit. Tom prilikom se daje opširna povijest te institucije, njezina uloga u različitim atentatima i kriminalnim djelatnostima, te na kraju obznanjuje kako je sav novac kojime ona raspolaže fiktivan. Istom prilikom se kritizira i američki porezni sustav koji na nezakoniti način uzima ljudima novac u korist države. Nakon što je napravljen Zeitgeist je obišao brojne filmske festivale, gdje je pobrao vrlo pozitive kritike. Činjenica što je istovremeno bio stavljen i na Internet uskoro ga je učinila te godine najgledanijim filmom na svijetu. Glasine o neobičnom filmu koji raskrinkava strukture koje upravljaju svijetom brzo su se širile, a ljudi su međusobno razmjenjivali različite spržene verzije. Sljedeće 2008. godine slijedio je nastavak, Zeitgeist Addendum. U njemu se još detaljnije analizira politička vlast iza koje stoje financijske institucije i banke. Pri tome se prikazuje i intervju s bivšim stručnjakom za ekonomsko manipuliranje koji je za CIA radio u južnoameričkim državama. On jasno iznosi proceduru potkupljivanja i korumpiranja koja se primjenjuje u procesu ovladavanja tuđom ekonomijom. Čitava priča ima veliki broj dodirnih točaka s onime što proživljavamo tokom zadnjih 20 godina, što jednostavno nije moguće ne zamijetiti. U drugom dijelu Zeitgeista predstavlja se i njegov autor Peter Joseph, On u prilično dugom govoru objašnjava svoju ideju takozvanog Venerinog projekta. Riječ je o modelu društva zasnovanog na ekonomiji resursa, za razliku od sadašnjoj monetarnoj ekonomiji. U tom društvu budućnosti država služi, a ne upravlja ljudima, poštujući njihova prava na slobodu. Nakon stvaranja dva Zeitgeist filma u svijetu se pojavio i Zeitgeist pokret koji se aktivno zalaže u inicijativi za novo društvo. Broj podržavajućih članova je iz dana u dan sve veći, a Hrvatskoj ih je tokom prošlog tjedna bilo nešto više od 4 tisuće.
Tags: zeitgeist peter joseph ekonomija resursa